Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2019.: Lipanj: vijest br. 1986

Izložba “Dubrava intimno” četvorice autora: D. i I. Lapić i S. i J. Ćetković

[objava za medije: 9. Lipnja 2019.][vijest pročitana 215 puta]

LAPICI-i-CETKOVICI---pozivnica.jpg
Foto-Sasa-Cetkovic-BUBI.jpg
Foto-Josip-Cetkovic-GABRIJEL.jpg
Foto-Drazen-Lapic-NAS-AUTOMEHANICAR.jpg
Foto-Ivor-Lapic-NIZ-MLJEKARSKU-ULICU.jpg

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe fotografskih slika Dražena i Ivora Lapića te Saše i Josipa Ćetkovića “Dubrava intimno” u Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51a (Zagreb) u ponedjeljak 10. lipnja 2019. godine u 20 sati.

Dubrava intimno – 10. 6. – 27. 6. 2019.

Očevi i sinovi o stanovnicima Dubrave

Među life ili žitkim fotografijama rijeđe su, ali zato najuzbudljivije za voajerski duh većine gledatelja, fotografije interijera. Osobito kada se portretirane osobe nalaze u svom stanu, atelijeru, radionici, radnji. Jer intimni prostor dograđuje portret, opisuje ukus, sklonosti, daje jače naslutiti karakter vlasnika, objašnjava njegov posao, obiteljske odnose i tome slično. Način kako su sinovi i očevi, ovdje dakle Lapić stariji i Lapić mlađi i Ćetković stariji i Ćetković mlađi fotografirali susjede, prijatelje, znance u njihovim radnim ili stambenim ugođajima, pripada sociološkim pristupima umjetnosti. Tu vrstu participacijske (sudioničke) umjetnosti, comunity arta, u kojem autor prednost pred glamurom i politikom (masmedijskim manipulacija) daje anonimnim stanovnicima, licima iz naroda, prvi puta je naglašeno izveo Braco Dimitrijević 1971. uvećanjima slučajnih prolaznika koje je izvjesio u javni prostor koji je bio rezerviran za politička lica dakle za medijsku manipulaciju. Poanta ovog koncepta sinova i očeva Lapića i Ćetkovića, nije u povećanjima ali je u isticanju anonimnih stanovnika Dubrave, ili točnije u medijski neeksploatiranim ljudima koji žive mirno svoje živote i ne dospijevaju na stranice žutog tiska. Autori su se pritom zadržali u svom kvartu, u svom okruženju, u Dubravi, te tako stvorili živu sliku grada. Jer ono što češće možemo vidjeti na suvremenim fotografijama marginalna su mjesta, urbanizam kao zapušteni ili napušteni prostor, grafitima išarani i golemim oglasnim plakatima s manekenskim licima obljepljeni grad na fasadama i bilbordima, ili su to, pak, marginalne strukture koje upućuju na habanje (zidova, pločnika i sl.). Ovaj koncept, međutim, afirmira običnog čovjeka, daje mu povijesno mjesto izvan elitizma, kao dio fotografske dokumentarnosti, svjedočanstvo o ljudima.

Anonimni fotografski suradnici/modeli kreatori su fotografske scenografije činjenicom da su se dali fotografirati u vlastitom prostoru, zatečeni na licu mjesta, bez dodatnih režiranja, ili fotografskog uplitanja (dorade) u njihov prostor. Fotografi i stanovnici Dubrave skladno su surađivali, što je vidljivo na spontanosti i uvjerljivosti fotografija.

Fotografija, koja je za razliku od videa (kojim se najlakše participira sa ciljanom skupinom na određenim problemima) je nijema, pa ipak ona kao i svaka statična slika govori stotine riječi, te budu kod promatrača emocije čime ih uključuje u univerzalnu komunikaciju, mijenjajući im tematski, razinu svijesti, usmjerenu na ono što se klasičnim rječnikom naziva humanost.

Ovaj koncept donosi još jednu zanimljivost, a to je izbor sinova i izbor očeva koji se razlikuju, dakako po dugogodišnjem fotografskom iskustvu i ostvarenju bogatih portretnih ambijenata očeva i intimnijih i „mekših“ portreta sinova. To dakako proizlazi i iz činjenice da mladi biraju svoje mlađe znance, prijatelje i susjede, dok očevi biraju one starije, iskusnije i životom sadržajnije. Sinergijsko djelovanje fotografa i modela s odabirom lokacije izvrsno se uklapa u popularna kvartovska mapiranja, koje dulje vremena provode kulturni centri na razne načine.

Ova je izložba izvrstan doprinos suvremenoj povijesti Dubrave, kao i life fotografiji izvan novinskih narudžbi.

Branka Hlevnjak


Saša Ćetković Rođen 1968. u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel fotografije. Treća je generacija fotografa u obitelji koja se posvetila fotografiji. Surađuje s vodećim reklamnim agencijama i Hrvatskom turističkom zajednicom. Bio je službeni fotograf HNK u Zagrebu gdje je snimao operne, baletne i dramske predstave, te portrete njihovih protagonista. U novinskoj fotografiji bio je urednik fotografije, fotograf i stručni suradnik u svim relevantnim hrvatskim mjesečnim i tjednim izdanjima. Imao je 11 samostalnih izložbi fotografija i sudjelovao na 45 skupnih. Na salonima fotografije FIAP-a ima više od 46 prihvaćenih fotografija u 20 zemalja. Dobitnik je više nagrada i priznanja za fotografiju. Izdvojio bi neke značajnije. 2019. Posebno priznanje PORTRET 2019 kao finalist HFC-a u Zagrebu. 2018. dobitnik je brončane nagrade na natjecanju PX3 2018, Prix de la Photographie u Parizu. Iste godine finalist je u kategoriji apstraktna fotografija, Fine Art Photography,(FAPA), u Londonu. 2017. Osvaja treće mjesto u kategoriji portreta kao finalista međunarodnog natječaja „Rovinj Photodays“. 2016. Prva nagrada u kategoriji Portret umjetnika i ujedno pobjednička fotografija svih kategorija natječaja „Kultura u fokusu“ u organizaciji Mediapitch, Koprivnica. Iste godine je dobitnik Zlatne medalje Focus Photo Cluba za crno bijelu fotografiju na međunarodnom salonu fotografije Victor Polynsky, Bishkek u Kirgistanu.
Član je ULUPUH-a i HZSU-a. Živi u Zagrebu.

Josip Ćetković rođen je 1998. u Zagrebu, gdje je završio školu Primijenjene umjetnosti i dizajna na odijelu grafičkog dizajna. Druga je godina studija Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje na Veleučilištu Vern. Od 2009. do 2017. godine je aktivni član Dječjeg Kazališta Dubrava gdje je imao većinom glavne uloge u 12 kazališnih predstava. Svoju glumačku karijeru je nastavio ulogama u dokumentarno igranoj seriji „Sjeverozapadni vjetar“ HTV-a, glazbenom video spotu 2Cellosa “MayitBe, The Lord ofTheRings“, u reklami Fante za Coca Colu Zagreb te kao glavni glumac u kratkometražnom filmu „Egon i rupa“ režisera Zdenka Bašića. Na studiju Filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja profesor Krešimir Mikić ga je uveo u teoriju filma i fotografiju, Vinko Brešan u pisanje scenarija i Mario Sablić u snimanje filma. Pod njihovim utjecajem je ostvario nekoliko samostalnih autorskih video uradaka kao snimatelj, režiser, montažer i scenarista (CIRCLES – Kompilacija Parkoura, JUTARNJI DORUČAK - Po pjesmi Jacues Preverta, ANTEMERDIEM - Autobiografski prikaz jednog jutra, NEMA KRUVA- Avangardni video, NOCTURNAL - depresija, GET UP - Proces pisanja scenarija i MIDNIGHT THOUGHT- Autorska kompozicija, glazba i video spot).

Dražen Lapić rođen je 1963 godine u Zagrebu. Nakon završene srednje škole primijenjene umjetnosti na Odsjeku za fotografiju u klasi profesora Aleksandra Kukeca, aktivno započinje karijeru profesionalnog fotografa, surađujući s vodećim marketinškim agencijama i mnogim eminentnim hrvatskim tvrtkama u projektima reklamnih kampanja, oglašavanja, knjiga, monografija, kalendara i kataloga. Posljednjih desetak godina posvećuje se umjetničkoj fotografiji. Glavne teme su mu atmosferom nabijeni pejsaži, interijeri i portreti. Godine 1997. započinje kontinuirani stvaralački ciklus umjetničko-fotografskog projekta „Prirodna stvar“, u kojemu kroz vizure pejsažne fotografije istražuje retoriku prirodne tvari – stvari. Godine 2004. započeo umjetnički projekt „Posebnosti okruženja“ – deset umjetničkih fotomonografija i postava izložbi u kontinuiranom trajanju od deset godina rada. Iste godine organizira osnivanje neprofitne umjetničke organizacije – Foto art unija. Do sada je izlagao na više samostalnih izložbi. Izdao je više umjetničkih fotomonografija. Zadnjih nekoliko godina bio je angažiran u poslovnom tjedniku Lider kao fotograf. Član je ULUPUH-a od 1986. i HZSU-a od 1990 godine. Živi u Zagrebu.

Ivor Lapić rođen je 2000. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole, upisuje Školu za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Fotografijom se počinje baviti krajm osmog razreda osnovne škole, a u prvom razredu srednje polaže fotografiju kod profesora Jasenkovića. Do sada je sudjelovao na dvije skupne izložbe ljetnog foto-kampa na Zlarinu u sklopu Kino-kluba Zagreb te je osvojio prvo mjesto na natječaju ULUPUH-a na temu autoportreta bez vlastitog lika. Kao svoj prvi samostalni umjetnički foto projekt izdao je foto-monografiju pod nazivom „ŽEGA“.

site copyright © 1998.-2019. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…