jedan od rijetkih primjera (i tim više hvale vrijedan) di kršenje pravila ima svoja opravdanja. naime - desna je strana tonski lakša i kao takva bi teoretski pustila oko da klizne, no lagana konkavnost horizonta nježno spušta oko, a onda ga metalna konstrukcija lanterne snažno uhvati. i taman kad bi preko zraka sunca oko “pošlo ća” - eto ga lanterna opet lovi. (a još je i na “krivoj” strani slike… volim kad se pravilno krše pravila ;))

ma ja bih i češće… da se ko i danas ovak rano zbudim i rano “napravim zadaću”, pa da se mogu opustit u komentarima…