Nekakav E.Hemingway, kojekakvim slučajem, napisao je kako je borba s bikom jedina umjetnost u kojoj je umjetnik u smrtnoj opasnosti.

No to što je rekao nekakav E.Hemingway, ne znači ništa u odnosu na sve parole Udruga o zaštiti životinja.

I uvijek se čovjek pita do kuda može odvesti tradicija.

I uvijek si čovjek postavlja pitanje, da li je tradicija dobra, loša ili ju treba zaboraviti.

Recimo, gladijatorske "igre" su poodavno zaboravljene.

Jesu li i ove ili hoće li i ove, brzo biti zabranjene.

Tko bi to znao.

Ipak da sam bio na mjestu ovoga autora i ja bi ispalio par hitaca iz svoga malenoga Canona.

P.S.

Za sada itekako stoji ova slika nepravedne borbe dva sisavca.

Mesojeda i biljojeda.

Za sada.

No, ipak vjerujem kako će se ovakva događanja, bez obzira na tradiciju postojanja, zabraniti.

Zašto?

"Pa kaj ja znam"

No, vjerujem i u to, kako ovakve "igre" ne narušavaju svjetski poredak. Vjerujem u to, kako par milijardi ljudi gladuje, od Afrike do Azije i kako ih kojekakve bolesti muče.

A ova briga oko toreadora, samo je jedna malena kapljica.

P.S.

Ispričavam se autoru što sam s pomalo "zanio".

Ishitreno.