Ići i ostati i ostajanjem odlaziti,

otići bez duše i ići dušom drugoga,

slušati slatki glas jedne sirene

a biti nemoćan oteti se jarbolu;

gorjeti kao svijeća i sagorjeti

dižući tornjeve na mekom pijesku;

pasti s neba i živjeti muku demona,

a ipak, nikada se za to ne pokajati;

govoriti u nijemim samoćama,

zahtijevati od vjere, strpljivosti —

a ono što je svjetovno zvati vječnim;

stvarati sumnje i nijekati istine —

to je ono što se u svijetu zove odsutnost,

u duši se zove vatra, a u životu pakao.

Lope de Vega