Novi dan Berlina. Nakon ludih i impresivnih shopping centara, vrhunskih gastro doživljaja, ogromnih piva u Hard Rock-u te čuđenju nama neobičnim životnim navikama i izgledima, došao je dan za prirodu. Kako je vremena malo a izbora puno odlučili smo se za kratki put do Potsdama u prekrasan povijesni - Sanssouci Park. I nismo pogriješili. Švabe ko švabe, točni, precizni, učinili su nam kratki put vrlo lagodan i jednostavan te ostavili mi puno živaca i snage za obilazak ove povijesne ljepotice.

Prvo što mi padne na pamet danas, a kada smo ulazili u park, je - veličina. Ogroman, ogroman prostor koliko te oči nose, sa prekrasno smještenim palačama u prostoru, ovaj nam je park odmah dao do znanja gdje smo došli. Grofovsko imanje. Iće i piće, dvorske lude, dvorske dame, služavke, palače, lugarnice, potoci, bazeni...

Kao čovjeku sa bujnom maštom nije mi trebalo puno vremena da se smjestim u grofovsku stolicu. Da, taj dan sam želio biti Grof. Želio sam vidjeti taj svijet iz njegove perspektive. Želio sam snimiti ono što je vidio i - on.

Razmišljajući o tome došli smo do najljepšeg zdanja i atrakcije, palače meni nepoznatog imena. Stotine turista, gužva, foto mobitela, iphonova, instant-super fotki -grama i svatko je htio - svoj dio. A i ja. Kako još nisam izlazio iz grofovske stolice, nisam želio nikoga od njih. Nisam želio na fotografiji - nikoga. Samo povijest.

I dok sam postavljao filtere da produžim ekspoziciju i od prolaznika napravim "duhove" i "izbrišem" većinu njih, misli su mi lutale kroz moju povijest. Povijest koja me je stalno dovodila do jučer. Do one koju volim. Okrenio sam se, pogledao svoju ljepoticu koja je uživala svaki tren ležući opušteno na travi i stisnio okidač. Nakon 500 sekundi ugledao sam novu. Fotografsku.

Od tog trena nisam više htio bio Grof. Htio sam biti čovjek od jutros. Od jučer. I opet se osjećati - grofovski. Uz onu koju volim.

Iz Sanssoucci parka, Potsdam, Berlin.

S ljubavlju, Filip. — with Filip Peternel Photography at Park Sanssouci.