Joki je već mjesecima majstor da svoja raspoloženja pretoči u svoje slike i pripadajuće tuđe stihove. Često mu zavidim na tome jer meni poznate krajolike i stihove prezentira na način na koji ih ja ne vidim, a koji mi se čini savršeno logičan.

Ova je fotka nastala jučer prije odlaska iz Pule. Mučile su me refleksije iz mog lošeg objektiva pa sam prvo prasnuo od smijeha jer sam pomislio da je sličan problem imao G. Lucas kad je snimao Tattoine pa mu je zato izmislio dva sunca u zalasku! Čim sam to izgovorio, sjetio sam se stihova Rogera Watersa:

in my rear view mirror the sun is going down

sinking behind bridges in the road

and i think of all the good things

that we have left undone

and i suffer premonitions

confirm suspicions

of the holocaust to come

the wire that holds the cork

that keeps the anger in

gives away

and suddenly it's day again

the sun in in the east

even though the day is done

two suns in the sunset

hmmmmmmm

could be the human race is run

Pink Floyd, The Final Cut, 1983