Uistinu mislim kako si pogodio s čemerom i jadom.

Jednoj i ovakvoj sličici podario sam naziv "In memoriam"

I uvijek se pitam zašto je to tako.

Ekspresivno, do bestraga i bez futura.

Pitam se, baš poput ovoga autora, koji u svome nazivlju poseže za cjelokupnim područjem jedne administrativne ili regionalne jedinice.

A zbilja, ovdje nema škarpina, nema plavičastih inćuna, plavica ili srdela. Nama koćarskih ulova poput muzgavaca, šuša, grmalja, grancigula ili pustih hobotnica.

Ovdje raste i buja vanjska guma, i bezbroj zapletenih niti zaboravljena vremena.

In memoriam, s razlogom.