Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

PRIGOVOR NA FOTOGRAFIRANJE
Analog
[25. 03. 2026.]

Pozdrav svima!

Jutros sam bio na tržnici i fotkao izvana mesnicu tako da se vidio njihov izlog i ljudi unutra. Nije bilo vrlo detaljno, vidjelo se lice u daljini ili profil, ali sam bio s 40mm, tako da nije izgledalo portretno osoba u prvom planu.

Pozvali su me unutra i rekli da to ne smijem raditi. Rekao sam da smijem jer sam na javnoj površini i da nisam ušao unutra i fotografirao i da ako im smeta ću obrisati fotke. Tu su oni rekli da ne smijem ništa fotografirati bez odobrenja njihove uprave i da kršim zakon. Obrisao sam fotke, pozdravio se i otišao. Nisam htio nikakve probleme ili šiljiti motku zbog par fotki.

Ja sam zbog svog posla morao proučavati GDPR, a malo sam i istražio druge zakone kada sam počeo više fotkati street baš zato da znam što smijem, što ne. Moguće je i da sam nešto krivo protumačio ili su se stvari promijenile, pa eto ako netko zna jesam li smio ili nisam smio fotkati ovu situaciju od danas cijenim svaki komentar.

Koliko sam upoznat na javnoj površini se smije fotografirati sve vidljivo s nje osim mjesta gdje je oznaka zabranjenog fotografiranja. Dozvoljeno je fotografiranje osoba na ulici jer su oni na javnom prostoru. Naravno ako netko to ne želi i obrati mi se neću tu osobu fotkati ili ću obrisati, nema razloga da se netko osjeća loše zbog mene. Ali sa zakonskog aspekta mislim da je dozvoljena takva dokumentarno/reportažna fotografija.

Hvala na svakom komentaru, uvidu u ovu problematiku i vaše osobno iskustvo.

Živili!

P.S. Sad si mislim, da sam recimo fotkao s mobitelom, a ne aparatom nitko ništa vjerojatno ne bi ni rekao.


el_jailer
[25. 03. 2026.]

Imao sam slična iskustva pa znam kako ti je.

Zakonski si vjerojatno bio u pravu, ali uz jedno veliko 'ALI'.

Fotografiranje s javne površine (ulice) onoga što je vidljivo na ulici je načelno dopušteno.

Međutim, mesnica je privatni posjed otvoren za javnost, a usmjeravanje objektiva unutra (čak i kroz staklo) može se tumačiti kao zadiranje u privatnost, pogotovo ako su osobe na fotografijama prepoznatljive.

Ovdje su u koliziji tvoja sloboda umjetničkog izražavanja i pravo pojedinca na zaštitu osobnih podataka.

Javna površina - na ulici nemaš "opravdano očekivanje privatnosti".

Identifikacija (GDPR): ako se na tvojoj snimci (čak i s 40mm) netko može identificirati (lice, specifična tetovaža, odjeća u tom kontekstu), ta fotografija postaje osobni podatak.

Legitimni interes: kao street fotograf, tvoj legitimni interes je dokumentarna fotografija. No, vlasnik mesnice ima pravo štititi svoj poslovni prostor i privatnost kupaca unutar njega.

Zamisli da fotografiraš pročelje zgrade (javni interes/arhitektura) i u kadru se slučajno nađe osoba koja ulazi u mesnicu – to je dopušteno. Ali, ako je tvoj glavni motiv unutrašnjost privatnog objekta i ljudi u njemu, zakonski se nalaziš na skliskom terenu jer "hvataš" ljude u privatnom prostoru kroz prozor.

Nekakav opći savjet: nastavi fotkati s ulice, ali pokušaj izbjegavati krupne planove interijera privatnih radnji ako nemaš dopuštenje, jer to ljudi doživljavaju kao upad u privatnost.

Tvrdnja zaposlenika da "moraš imati odobrenje uprave" za fotkanje s ulice je pravno pretjerana, ali oni unutar svog objekta mogu zabraniti snimanje (iako ti nisi ušao).

Iz perspektive 'pravila ponašanja' uličnog fotografa, napravio si najbolje što si mogao – ponudio brisanje. To je najbolji način za rješavanje 99% problema.

Na što treba posebno paziti:

"Ako sam na javnoj površini, smijem snimiti i objaviti bilo koga bez pitanja."

Da, smiješ snimiti u dokumentarne svrhe, ali objavljivanje (pogotovo u komercijalne svrhe ili na društvenim mrežama s velikim dosegom) bez privole osobe koja je u fokusu može dovesti do tužbe za povredu prava na vlastitu sliku (prema Kaznenom zakonu ili Zakonu o obveznim odnosima, ne samo GDPR-u).

Što se tiče mobitela i 'pravog' aparata - potpuno si u pravu. Profesionalni aparat s objektivom (čak i malim kao 40mm) odašilje poruku "namjere" i "profesionalizma", što kod ljudi budi nekakav obrambeni mehanizam. Mobitel se smatra bezopasnim i svakodnevnim. To je više psihološki, a ne pravni fenomen.

pisoj
[25. 03. 2026.]

Ja bi se uvijek vodio ljubaznošću, nego zakonom, pa čak i ako nešto zakonom smiješ radit. U tom smislu, ako nekome nešto smeta, fino se ispričaš, pobrišeš fotku i udaljiš se!

dlaka
[25. 03. 2026.]

To da pobrišeš fotku i odeš je skroz dobro, ali onda dođeš doma i lako napraviš "recoevery".

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2026. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…