Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2021.: Kolovoz: vijest br. 2052

Izložba fotografija: “Petra Slobodnjak – PLANINSKA 7”

[objava za medije: 11. Kolovoza 2021.][vijest pročitana 1026 puta]

Petra-Slobodnjak--Planinska-7.jpg
Petra-Slobodnjak-PLANINSKA-7.jpg
Petra-Slobodnjak-PLANINSKA-7-5.jpg
Petra-Slobodnjak-PLANINSKA-7-2.jpg

U izložbenom prostoru Photo Art Gallery CVU “Batana” u Rovinju, Trg brodogradilišta 2, otvara se u ČETVRTAK, 12. kolovoza 2021. u 21 sat samostalna izložba PETRE SLOBODNJAK, istaknute i nagrađivane predstavnice suvremene hrvatske fotografije, koja će predstaviti seriju fotografija iz svog foto-eseja “Planinska 7”.

Kustosica izložbe, Višnja Slavica Gabout, u tekstu pod nazivom “Priča o kući, susjedstvu i zajednici” u katalogu izložbe između ostaloga piše: “Kuća je životni prostor i egzistencijalno obitavalište. Ona je mjesto privatnosti, osobnog života i osobnog identiteta, u kojem nalazimo duhovno utočište, snagu i stabilnost. Zaštićeni je to, intimni prostor, gdje čuvamo svoja sjećanja i emocije. S druge strane, kuća je i prostor obiteljskog zajedništva, međusobne komunikacije, uvažavanja i djelovanja. Ako se pojam proširi na zgradu, tad kuća postaje mjesto susreta i druženja različitih ljudi koji žive u maloj lokalnoj zajednici. Postaje mjesto različitih identiteta koji tu grade svoju osobnu, ali i kolektivnu memoriju, pa je mjesto brojnih zanimljivih priča o suživotu u susjedstvu i o zajedništvu individualnosti. Susjedstvo u današnjem kontekstu implicira s jedne strane fizičko dijeljenje prostora stanovanja, a s druge kompleksan odnos osobnoga i kolektivnoga. (…) Kuća (je i ) genius loci i time ne samo egzistenijalni, nego i socijalno-antropološki prostor, koji šalje poruku o složenosti i neraskidivoj cjelovitosti čovjekova bića. Bića prirodno vezanog za obitelj, kuću i dom, ali društveno usmjerenog na život u lokalnoj zajednici s kojom je srastao (grad, naselje, kvart, zgrada), s kojom je u komunikaciji i s kojom jedino u potpunosti može ostvariti svoju ljudsku prirodu. Kroz susjedstva prijateljstva, povjerenja, solidarnosti, pomoći, tolerancije, druženja – i zajedničkog stvaralačkog okupljanja. Ovo potonje prepoznala je današnja umjetnost kao aktivnost za jednu od svojih suvremenih platformi djelovanja, community art – umjetničku praksu koja se ostvaruje u lokalnim zajednicama i u neformalnim gradskim/stambenim prostorima, gdje se kultura i umjetnost demokratično približavaju svakodnevnom čovjeku (tako tu dnevni boravak funkcionira kao prostor umjetničke aktivnosti, druženja, razgovora, predavanja, projekcija, radionica, izložbi, pričanja priča…). Takvih projekata ima u posljednje vrijeme mnogo, primjerice projekt u zgradi Vitić u Laginjinj ulici u Zagrebu (Bacači sjenki), radionice-projekti pod nazivom Susjedstvo u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, projekt Susjedstvo iz EPK programa Rijeka 2020, projekt Ilica Q’Art , Zagreb… Na tom tragu je i ovaj projekt PETRE SLOBODNJAK “Planinska 7”, koji donosi priču o suživotu i zajedništvu susjeda u zgradi na zagrebačkoj Peščenici, na adresi Planinska 7. Priča je to iz lokalne zajednice u kojoj su također bila organizirana neformalna umjetnička događanja (community art u formi “otvorenih vrata”) u stanu Slobodnjak/Vuković pod nazivom “PUP 7” (Predavanja u Planinskoj 7; organizatori – Alen Vuković i Petra Slobodnjak) , koja su svojevremeno bila šire poznata. Na okupljanjima su sudjelovali predavači (fotografi, filmski producenti, grafički dizajneri, putnici, psiholozi, performeri…), publika i susjedi iz zgrade Planinska 7, a u opuštenoj domaćoj atmosferi održavala su se predavanja uz projekcije, performansi i druženja. “Planinska 7” gotovo filmski donosi, u formi foto i pisanih eseja, niz zanimljivih priča koje se isprepliću, a tematski ih povezuje zajednički habitat, koji dijele (često doslovno, jer se prijateljski druže) njegovi stanari. Privatni prostor u mnogim trenucima tu prelazi u javni, odnosno zajednički, budući da postaje prostor zajedničkog okupljanja, pa uključuje ne samo osobne, nego i zajedničke narative. Tako mnoštvom skupnih životnih priča, asocijacija, sjećanja i emocija svima postajući zajedničkom memorijom. Autorica pritom pronalazi mnoštvo malih životnih detalja i intimnih ozračja, progovarajući u fotografiji profinjenom vizualnošću, toplom osjećajnošću – i svojevrsnom taktilnošću. Bilježeći tragove vremena – ali i otiske suvremenog, svakodnevnog života. Ponajprije, međutim, razotkrivajući svoju emotivnu vezanost uz taj prostor i te ljude. Uz tu zgradu i taj genius loci.”

(Višnja Slavica Gabout, prilagođeno iz predgovora kataloga)

Petra Slobodnjak o ovom svom projektu kaže: “Zadnjih petnaest godina živim u iznajmljenom stanu na zagrebačkoj Pešči (zagrebački kvart Peščenica). Kupovinom vlastite nekretnine prvi put ću napustiti tu, za mene posebnu zgradu, u koju sam došla kao studentica na prvoj godini fakulteta (…). Ono što je započelo kao normalna ljudska interakcija (…), postao je dugoročni proces stvaranja prijateljstva s pojedincima različitih životnih, vjerskih i političkih stavova. Priča o zgradi je eklektični kolaž spontanih događaja, njenih interijera i osebujnih individualaca između kojih se stvorila neočekivana bliskost…; koji ujutro piju kavu i posuđuju šećer. Fotografije i pripadajući tekstovi su mali ulomak iz velike, intimne predstave o zajedničkom životu koji uključuje smijeh, suze, iscrpljenost, opraštanje, povjerenje, podršku, prihvaćanja različitosti, stvaranje osjećaja doma i lekcije potrebne za osobni rast. U cijelosti, čudesne boje života.”(Petra Slobodnjak, Artist Statement)

Ukratko o autorici:

Petra Slobodnjak rođena je u Bjelovaru 1988. godine. Diplomirala je 2012. godine na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer Dizajn grafičkih proizvoda. Od 2014. godine radi kao slobodnjak, nezavisni profesionalac, na području grafičkog dizajna i fotografije. Fotografske radove proteklih je godina izlagala na sedam samostalnih te dvadesetak skupnih izložbi. Za izložbu “Rasprodaja”, koja je bila izložena u Galeriji ULUPUH u Zagrebu dobila je priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva na “Izložbi hrvatskog dizajna 1718”, u kategoriji Koncept inicijativa/kritički dizajn. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH (u Sekciji za multimediju i intermediju i u Sekciji za fotografiju) i Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Dobitnica je nagrade Hrvatskog fotosaveza za najboljeg mladog autora (2008.). Fotografkinja je Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (od 2016.), a samostalna izložba fotografija LADO /RELJEFI / TRAGOVI posljednji je rezultat te suradnje. Godine 2014. završila je Restart školu dokumentarnog filma. Dobitnica je tri stipendije američke agencije VII: 2017. godine za program Visual Storytelling, koji su vodili Ron Haviv i Gary Knight, 2018. godine za program After the Image , koji su vodili Philip Blenkinsop i Daniel Schwartz te 2019. godine za jednogodišnji program VII akademije u Sarajevu. Petra Slobodnjak živi i djeluje u Zagrebu.

Izložba fotografija i eseja iz foto-eseja “Planinska 7” PETRE SLOBODNJAK moći će se razgledati u Photo Art Gallery CVU “Batana” u Rovinju do 5. rujna 2021., u radno vrijeme galerije: pon-opet 10-12, 19-21; sub 10-13; nedjeljom zatvoreno; ulaz je slobodan.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…