“Po dragomu kraju” – izložba fotografija Zorana Osrečaka
[objava za medije: 9. Prosinca 2021.][vijest pročitana 1018 puta]
Sveti Ivan Zelina, 9. prosinca, 2021. – U subotu, 11. prosinca, 2021. u zelinskoj Galeriji “Kraluš” Pučkog otvorenog učilišta, Vatrogasna 3, s početkom u 12.00 sati, bit će svečano otvorena samostalna izložba umjetničkih fotografija “Po dragomu kraju”, autora Zorana Osrečaka (zock.fotozine.org). Uz otvorenje izložbe fotografija istovremeno će biti održana i promocija fotopoetične monografije istoimenog naziva “Po dragomu kraju”, autora Marijana Grakalića (poetski zapisi) i Zorana Osrečaka (fotografija).
Umjetnički fotografski projekt “Po dragomu kraju” objedinjuje višegodišnje intimno istraživanje kraja kojega je autor odabrao kao svoj dom zadnjih petnaest godina. Kod Osrečaka motivacija je prenijeti osobne fascinacije realizacijom intimnijeg viđenja krajolika i detalja. Uz trideset i osam umjetničkih crno-bijelih fotografija autor će vam pokušati iskazati vlastite doživljaje, misli i osjećaje koje je sakupio dugogodišnjom “skitnjom“ zelinskim krajem. Naslov ove izložbe “Po dragomu kraju” preuzet je od istoimene zbirke pjesama Dragutina Domjanića, tiskane davne 1933. godine. Njegovu poeziju, kako navodi u svojim bilješkama, nosilo je uvjerenje kako je svijet gotovo šopenhauerovski privid, iluzija, dok je prava zbilja duhovna kategorija. Poezija je tako stvar doživljaja, ponekad ljubavi a ponekad ambijenta (sutona), koja omogućuje da se iskaže i prihvati neposredna duhovnost predstavljena kao “pjesnički svijet”. Glavni i uvid i preokupacija te poezije tako je neumoljiva prolaznost koja dotiče sve i svakog. Kao i kod Domjanića, Osrečak stvara istovrsnu poetsku nakanu pretočenu u formatu crno-bijele fotografije.
O izložbi
Zoran Osrečak ovom se izložbom fotografija Zeline i njezinog kraja potvrđuje kao jedan od ponajboljih majstora pejsažnih motiva u nas. Nagovijestio je to prije skoro tri godine izložbom “Lijepa naša [u kvadratu]”, gdje su panorame Hrvatske, u kvadratnom formatu s tendencijom ka monokromnom i pastelnom koloriranju, na jedinstven način istakle svoju monumentalnu snagu i jasnoću.
U ovom ciklusu taj monumentalistički pristup još je prisutniji i uvjerljiviji odabirom crno-bijelog pristupa s vrlo izražajnim bogatstvom polutonova. Studiozne fotografije u kojima se izbjegavaju ljudi i njihova tijela jer se ponajprije teži slikovnoj čistoći panorame i slijedi trag naznaka geometrijskih formi i parabola. Unutar ovih fotografija tako je moguće uočiti pretpostavke jedne univerzalne i vrijedne vizualne pismenosti. Gubi se svaki dojam zatečenosti, zbunjenosti ili nečeg površnog. Snaga fotografije monumentalna je poput cijelog jednog vremena, povijesti, osjećajnosti zabilježene u jednom kadru, u jednom trenu. Tako bez obzira na motive i njihove detalje, uhvaćena sveukupnost postaje dominantni likovni autorski izraz. Nadilazi se pri tome puko osjećanje prolaznosti budući da sama fotografija reducirana na trenutak poništava sve drugo, nastojeći poput nekog drevnog ikonopisa postati i ostati znakoviti memorijski beskraj.
U jednom drugom načinu iščitavanja Osrečakove fotografije snimljene tako da izbjegavaju suvišna značenja i slučajne perspektive, težeći svoj uvjerljivosti koju pruža jednostavnost, približavaju se likovnom izrazu koji nas poput nekog kritičkog suda nastoji lišiti bilo kakvih iluzija o onome što gledamo na njegovim panoramama. Jasne su i odmjerene, ne dopuštaju nikakvu nejasnoću, mada u širem kontekstu mogu biti i jesu osnova za razumijevanje šireg konteksta našeg vremena. U tome je i još jedna dodatna vrijednost koja ne bi postojala da se držalo tek trenutne fotografske i kategorijalne norme. Dakle, za bitnu estetičku određenost ovdje nije važan samo kriterij vrednovanja koji bi se sveo samo na meku tradiciju i njenu situaciju, već i estetska senzibilnost koja je individualna i koja zahvaća egzistencijalnu perspektivu slike. Tako se osim formom dodaje ovdje i važna sadržajna koherencija relevantna pri svakom, a napose ovom jedinstvenom umjetničkom izrazu.
Marijan Grakalić, književnik i likovni kritičar
O autoru
Zoran Osrečak (1962.) profesionalni je i umjetnički fotograf i grafički dizajner koji djeluje u Svetom Ivanu Zelini i Zagrebu. Fotografijom se bavi od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon završene srednje Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, odsjek fotografije, radi kao profesionalni fotograf i snimatelj (HRT, SUVAG, član sekcije snimatelja Društva filmskih radnika, u Ministarstvu Kulture kao jedan od petorice foto-dokumentarista mlade generacije službe za zaštitu spomenika kulture). Početkom novog milenija radi kao novinar u raznim časopisima, dnevnim novinama i portalima vezano za razvoj digitalnih tehnologija u foto i video industriji, povijesti fotografije te fotografskim i snimateljskim savjetima. Godinama je angažiran na velikom broju predavanja o fotografiji i fotografskoj tehnici, a također djeluje i na edukaciji novih fotografskih naraštaja u Hrvatskoj. Značajnije samostalne izložbe novijeg datuma su “Lijepa naša [u kvadratu]“ (2018. i 2019.) u galeriji Siscia Obscura u Sisku i galeriji Cinkuš u Zagrebu, “Istarski puti“ (2019.) u galeriji Kraluš u Svetom Ivanu Zelini i “Osobni krajolici” (2020.) u galeriji fotografija Fotokluba Split u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).
