Čovjek i more - Izložba fotografija članova Fotografske udruge Fotogard
[objava za medije: 22. Ožujka 2013.][vijest pročitana 1786 puta]
Pozivamo vas na otvorenje zajedničke izložbe fotografija članova Fotografske udruge Fotogard pod nazivom “Čovjek i more”, koje će se održati u ponedjeljak, 25. ožujka, od 19 sati u predvorju Galerije Vladimir Filakovac u Kulturnom centru Dubrava, Dubrava 51a. Izložba će biti otvorena do 11. travnja 2013.
autori koji sudjeluju na izložbi su: Danijela Hakenberg, Ivana Planinić, Krešimir Pletikosa, Livio Deponte, Ljubica Babac, Mario Kociper, Mario Radaković, Martina Bošković, Neda Rački, Ognjen Karabegović, Petar Tudja, Rolando Ružić, Slađana Lučić, Tomislav Kaksa, Vesna Buntić, Vesna Špoljar, Višnja Makek, Vladimir Superina, Zrinka Lovrić, Željko Jovanović, Željko Krčadinac i Željko Novaković.
Čovjek i more
Mora, uključujući i oceane, sačinjavaju 71 % površine našeg planeta, “plavog planeta”, i čine 95 % životnih prostora pogodnih za život. Život je započeo u morima, proširio se na kopno i nastavlja napredovati s više od stotinu milijuna vrsta. To je dom najveće životinje koja je ikada živjela na planeti Zemlji, plavetnog kita, ali i najmanjih, mikroorganizama od kojih je sav život i počeo. Morska bio raznolikost daleko nadmašuje onu na kopnu. Nove vrste, za koje do sada nismo znali, otkrivaju se svakodnevno. Nikada nećemo saznati koliko ih je izumrlo prije nego li smo ih otkrili, pored ostaloga i zbog našeg “bahatog” odnosa prema prirodi.
Mora proizvode oko 70 % kisika, nužnog za opstanak na planeti Zemlji. Mora apsorbiraju toplinu, redistribuiraju tu toplinu diljem svijeta, te tako dominiraju svjetskim vremenskim sustavima.
Mora su, umnogome, oblikovala i ljudsku povijest, kulturu, živote pojedinaca i ljudskih zajednica. To čine i nadalje. Mora nas hrane, pružaju nam mogućnost ugodnog odmora, najjeftiniji su i najstariji transportni put za duža putovanja, i daju nam svoje resurse u obliku rudnog bogatstva, uključujući i naftu.
Naravno, kada se uzburkaju, uznemire i “polude” odnose i živote, uglavnom onih koji se ne sklone na vrijeme, koji ne poštuju hirovitu “ćud” mora i ne poštuju ga.
Nažalost, često more ne poštujemo dovoljno, čak i kad je mirno i naklonjeno nam. Zagađujemo ga nemilosrdno, uništavamo njegove, ipak ograničene, resurse, posebno faunu, smatrajući da je blagonaklonost i bogatstvo mora neograničena.
Razmislimo malo; sve što činimo moru činimo, na kraju sebi!
Izložba “Čovjek i more” koja je pred vama je naš doživljaj mora i ljudi koji ga posjećuju, uglavnom ljeti kada je ono blagonaklono i dobroćudno.
Da bi bilo tako lijepo i u budućnosti uradimo sve što možemo kao pojedinci ili organizirane skupine da mora predamo našim nasljednicima bar onakva kakva smo mi zatekli.
A koliko je more divno najbolje je opisao pjesnik Josip Pupačić u svojoj pjesmi
More
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru.
