Izložba Geze Lennerta — vijesti

vrijeme: 12.6.2007. - 2.7.2007., 20,00 mjesto: Zagreb; Fotoklub Zagreb, Ilica 29/III organizator: Fotoklub Zagreb url: http://www.fotoklubzagreb.hr/ Izložba fotografija 'Umjetnost predočivanja', Geze Lennerta iz Novog Sada, dobitnika Nagrade Tošo Dabac 1991. godine, organizira se u galeriji Fotokluba Zagreb. Izložba se može pogledati od 12. lipnja do 2 srpnja, a otvara se u 20 sati.

Nagrada Fotokluba Zagreb pod nazivom – Tošo Dabac, ustanovljena je 1975 godine. Po pravilu, nagrada se dodjeljuje jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom istaknutom foto umjetniku izvan kluba.

'Bilo bi teško i, dakako, neodgovorno zgusnuti u jedan jedini naziv fotografsku ars poeticu Geze Lenerta; ars poeticu koja je ujednačeno dozrijevala nekoliko desetljeća. Ipak, vjerojatno se može vrlo sažeto nazvati, recimo, predodžbenom umjetnošću, jer nam njegove fotografije žele predočiti onaj drukčiji svijet, koji je samo umjetnik vidio i koji naše oko redovito ne zapaža. A tom (umjetničkome) svijetu isto tako pripadaju modre podvodne kompozicije što svjedoče o njegovoj ljubavi prema prirodi i uz to predočuju ljepotu i slobodu ljudskoga tijela, čini se, u izvanzemaljskom ambijentu; zanimljive su i njegove, na neobičnu fondu kraških predjela rađene 'kompozicije tijela', u kojima sumorne, grube stijene kontrapunktiraju ljepotu i nježnost ženskoga tijela; tu su i njegove urbane fotke zanimljivih ljudskih lica, zatim eksperimentalne 'grafike' ženskoga tijela, duhovite 'trojne metamorfoze', ali i one 'obrađene' kreacije koje podsjećaju na djela Andyja Warhola.

U djelima Geze Lenerta zamjetljiva je čistoća tema koje, uz intenzivne boje, svjedoče o sazrelu ili, drugim riječima, pročišćenu stvaralačkom poimanju svijeta. Po mišljenju znalaca, razumijevanje umjetničke fotografije ili, preciznije, dekodiranje umjetnikove poruke zahtijeva od promatrača stupanj emotivno-umjetničkoga senzibiliteta daleko veći od uobičajenoga. Ali jedno je sigurno: svaka pojedina slika kazuje nešto razumljivo te isto gotovo svakomu od nas, ali je istodobno zamalo svatko razumije sasvim drukčije, odnosno kao nešto posebno i drugo. I valjda je to tako i u redu.

Fotografija, kao sredstvo komunikacije između umjetnika i gledatelja, ima sažet emotivni naboj. Pobuđuje ili posreduje različita raspoloženja. Uz izložene bi slike Geze Lenerta možda trebalo obratiti pozor na to kako se, recimo, doimlju prividi, što znači posvetiti više pozornosti emocijama koje u nama pobuđuju, te kakve su to i kolike emocije.

Nedvojbeno je da te fotografije svojim univerzalnim porukama emotivno ispunjuju promatrača, nezavisno od toga jesu li izložene u Novom Sadu, Oradei, Craiovi ili pak u Zagrebu.' Ferenc Nemet