Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2006.: Svibanj: vijest br. 251

Izložba fotografija snimatelja i kamermana Hrvatske televizije

[napisao janimir. 3 Svibnja 2006.][vijest pročitana 1157 puta]

tv_poziv.jpg
tv-pozivnica.jpg

U utorak 9tog svibnja će u "Muzeju za umjetnost i obrt", u 18 sati biti otvorena izložba fotografija snimatelja i kamermana Hrvatske televizije (koja, uz put budi rečeno) ove godne slavi 50 godina postojanja (+ 30 godina više radijskog postojanja!).

Prenosimo i predgovor katalogu:

Izložba fotografija kamermana i snimatelja Hrvatske televizije : Boja

"Ni med cvetjem ni pravice"

Kada je sunce propustilo boju u prostore crno bijelih svjetlopisa nastaju fotografije u boji - autochrome. Za otkriće ove povijesne fotografske tehnike iz 1904. zahvalu dugujemo braći Auguste i Louisu Lumiêre, koje povijest vizualnih medija prvenstveno ističe kao izumitelje kinematografije.

U Muzeja za umjetnost i obrt, gdje se ove godine, po sedmi put održava tradicionalna izložba Fotografija kamermana i snimatelja Hrvatske televizije, čuva se i raritetno fotografsko ostvarenje : "Cvijeće" Vladimira Guteše, nastalo u Zagrebu 1913. godine, izvedeno u tehnici autochrome. Koliko je poznato, to je jedini sačuvani primjerak autochrome u korpusu hrvatske fotografske baštine.

Kako je tema ovogodišnje izložbe b o j a, upućivanje na njena povijesna uobličavanja i iskazivanja u fotografskom mediju nametnula se kao logična retrospekcija sustava potvrđenih vrijednosti, ali i za stvaranje podloge za preispitivanje novih fotografskih oblika i izraza..

Da bi se mogla procijeniti uloga boje u fotografiji nužno je kritički ocijenit njenu iskonsku prirodu. I u fotografiji ona je u vječitom dualizmu objektivizma i subjektivizma u prikazu i viđenog i skrivenog. U tom proturječnom odnosu istovremeno doprinosi dokumentarnoj vrijednosti fotografije ali i njenim krinkama. Kroz potvrdu ili negiranje izvanjskog svijeta u fotografskoj slici, oslikavanja proživljenog ili onog tek prisutnog u slutnji ili nadi, boja u fotografskom mediju potvrđuje sposobnost bezbrojnih transformacija svojih oblika, značenja i poruka.

Za ovu izložbu odabrano je šezdeset i pet djela od trideset autora, koji zorno svjedoče o njihovom pristupu boji u fotografiji. Na prvi mah čini se da fotografije možemo svesti pod zajedničke nazivnike: teme, kompozicije ili tehnike. No, boja je poput žive tvari i u već viđenom njeni učinci pretpostavljaju nove vrijednosti. I ova izložba potvrđuje polivalentan odnos fotografa spram boje. Ona je tek decentni detalj i dominantna vrijednost, sklad, ali i podloga za izazivanje hotimične disharmonije fotografske slike, njen oblik i apstrahiranje.

U hrvatskom jeziku za BOJU - kao vidni doživljaj što ga na oku ostavljaju razna zračenja od kojih se sastoji svjetlost, koristila se i riječ CVIJET. Iako, danas postoji tek kao arhaizmi na stranicama Klaićeva rječnika, potisnuta iz života tuđicama kao što su farba ili color posluži ćemo se slikovitošću i bogatstvom njenih asocijativnih oznaka za kraj ovog teksta.

Ovogodišnja izložba kamermana i snimatelja Hrvatske televizije je kao cvjetni buket na dar matičnoj kući za zlatni jubilej. A nama na zanimanje.

Dubravka Osrečki Jakelić

Početak još nije završio

Prva fotografija, Veliki prasak, još nije do kraja razvijena. Povremeno se pojave pojedinci za koje je upitno da li se vrte oko Sunca i uspijevaju razviti pojedine dijeliće grandioznog dijela. Zovu se fotografi i smrzavaju vrijeme. Darwinisti objašnjavaju prapočetke života Prajuhom. Velike molekule povećavale su se u još veće, postajale sluzavije, počele lelujati i izmjenjivati manje molekule međusobno. Da, tako se rodio Život. Cijelo vrijeme napajan Sunčevom energijom. Poprilično kasno je zemaljski živalj otkrio da Sunce nosi nešto više od energije, da svjetlost čine Boje, a boje estetiku.

Boje još nisu došle na svoje

Jedan od organizatora izložbe, za kojeg je upitno da li se vrti oko Sunca, sasvim ozbiljno tvrdi da su fotografije živi organizmi. Naime, svjetlo se sudarilo sa srebrom, pojavila se boja, doduše neprirodna, i fotografija je začela svoj suživot. Nije ona zalud opasan dokazni materijal, sredstvo ucijene , identifikacije, uspomena, poruka, dokument i umjetnost promjenljive morfe? Nije li ona viši oblik života pogonjen Suncem nego onih par kvazimolekula iz Prajuhe? Nije li evolucija od crno bijeloga u kolor prava Evolucija?

Recentne rasprave o kvantnoj smrti

Prijeti li fotografiji izumiranje zbog nadolazeće kiše meteora: digitalnih fotoaparata, fotoaparata u mobitelima, fotoaparata koji imaju svi i svi mogu snimiti Tužno drvo, Veseli suton, Pulitzerovu strahopojku? Ne, digitalnom, to jest analogno digitalnom koverzijom fotografija ne umire, živila je kratkotrajno na senzoru čipa a njen plastičnorekunstruktivni posljedak i dalje će podražavati čunjiće i štapiće vašeg oka. Boje će i dalje biti ushit, ukoliko su fotografiju snimili oni za koje je upitno vrte li se oko Sunca.

Proste boje

Pred vama je hrabar iskorak u jednostavno: izložba pod nazivom boje. Prosto rečeno! U kompliciranim vremenima! Gledajte ove fotografije i ne zamarajte jesu li od zalutalog meteora ili ravno sa Sunca. Prvu fotografiju i sve njene boje ionako nećete nikada vidjeti. Tek ovom izložbom postajete njen dio.

Dražen Shejbal

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…