Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2006.: Studeni: vijest br. 394

Izložba fotografija 'Vukovar 1996. i 2006.'

[napisao simon. 16 Studenog 2006.][vijest pročitana 1266 puta]

12949B.jpg

vrijeme: 17.11.2006. - 15.12.2006. mjesto: Pakrac, Muzej grada Pakraca, Ulica hrvatskih velikana 2 organizator: Poglavarstvo grada Pakraca i Pučko otvoreno učilište Pakrac U petak 17. studenog, u 18 sati, u Pučkom otvorenom učilištu Pakrac (prostor budućeg Muzeja grada Pakraca) otvara se izložba fotografija 'Vukovar 1996. i 2006.' autora Dionizija Šebetovskog.

'Dionizije Šebetovsky, predstavlja se izložbom fotografija na rubu kronologije, jer motivom Vukovara i temom 1996. - 2006. djelomično podliježe vremenskom kriteriju. Tako po svojoj kronološkoj interpretaciji može biti i predmetom zanimanja povijesničara. Međutim, ono čime nas ovdje zaokuplja, prvenstveno je fotografski značaj.

Katastrofički nastrojene, ali lišene mitskog značenja uzvišene žrtve stradanja, kakvim je Vukovar nažalost postao prije 15 godina zahvaljujući teško zamislivim ratnim razaranjima, pred nama se nižu fotografije prvi put snimljene 1996. godine, te gotovo iz identičnog ugla ponovljenim snimkama iz 2006. godine.

Svojom dokumentarnošću iste prvenstveno upućuju na neko mjesto u gradu na koje je netko došao, na kojem se želi zadržati, na kojem se možda želi osjećati kao kod kuće, ili ga poput turista, želi zabilježiti prije konačnog napuštanja grada. Šebetovsky je uspostavio začudnu relaciju koja nije samo fotografski odraz motiva. On je autorski doslovan u mjeri što sugerira intimnu dvojbu o stvarnom i mogućem. Činjenicom, da Vukovar snima iz perspektive pakračana, da razoreni grad snima sam sudionik u borbi protiv razaranja, odražava stanje normalnog.

Lišen svake artificijelnosti, štoviše moguće patetike, autor nam se predstavlja sugestivnom pričom o zarastanju rana grada, sporim, ali postupnim procesom, sukladno s veličinom stradanja. Naglaskom na snimanju arhitekturalnih motiva, a vrlo karakterističnih - prepoznatljivih za Vukovar, on dramu razorenog grada i deset godina poslije - omekšava. Ne nekom od fotografskih tehnika, već “srcem” fotografa, tj. psihološkim elementom, lišavajući snimljene prizore prisustva čovjeka i oslobađajući nas time tenzije, već spomenute, dvojbe o mogućem. Potičući istinsko uživljavanje u stvarno. Problematizirajući pitanjem: “ostati ili otići?”. Pitanjem koje Vukovar pred petnaest godina, a i danas određuje tragično posebnim i neponovljivim - gradom herojem. Slikar Šebetovsky “uslikao” je Vukovar “za pamćenje”.'

Ivo Oblijan

Dionizije Šebetovsky, rođen u Grubišnom Polju 1935. godine. Likovnu umjetnost diplomirao je u Zagrebu u klasi profesora Mladena Veže. Kao prosvjetni radnik u službi je od 1957. god. u velebitskim selima općine Senj. Od 1969. radio je kao likovni pedagog u Pakracu, a od 1996. kao učitelj likovne kulture u Dragaliću i Okučanima. Dragovoljac je domovinskog rata od 1991. godine te jedan od organizatora otpora protiv srbočetničkih agresora u ovome kraju. Danas je u mirovini nakon 40 godina rada. Bavi se slikarstvom i fotografijom. Do sada je izlagao na samostalnim izložbama u Bjelovaru, Daruvaru, Pakracu, Lipiku, Novoj Gradiški, Okučanima, Sisku, Zagrebu, Münchenu, Grazu i u Škotskoj.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…