sviđam kadar i asocijaciju (naslovnu):-)

pa kao klesar ovdje bi se trebao ugodno osjećati,nešto kao marangun /stolar/ među plemenitim drvom ;))

Apsolutno, to je svakako nadahnuće i promatrati ovu fotografiju kroz prizmu klesara, a siguran sam i šetati "kamenim" uličicama je nešto predivno. Pogotovo znanjući da je ljudska ruka nekih naših didova radila sve ove gradske detalje i ulice. Moji korijeni vuku iz Dalmacije, jedno malo selo iznad Splita, gdje se sjećam da je dida sa svojim stalno nešto od kamena radio. Pa sam valjda i ja taj gen dobio po njima. Inače, obožavam naš kamen sa Brača ili iz Trogira, pa sam u tom kamenu radio oltare ili svetohraništa, te mnogo drugih projekata. No, ništa ne može zamjeniti onu staru bračku školu i njhovo "branje" kamena, te rad u istom. Puno pozdrava i sve dobro!

PS. Ima li tvoj nadimak Didokles, kakve asocijacije sa klesanjem?

Odlična!