Svaka grana umjetnosti inspirirana je necim. To nesto je u nama svima. Bol. Svi je drugacije dozivljavamo, ali je uvijek prisutna. Samo je pitanje nacina na koji cemo ju prikazati. Zivotinje u zooloskim vrtovima oduvijek mi je bila teska tematika. Vrlo. Mozda nemaju razum. Ali imaju ono vaznije. Imaju osjecaje. Emocije. Mozda ne shvacaju da su zarobljene, ali itekako osjecaju prazninu. Ceznju za slobodom. Za onim sto im je poklonjeno rodjenjem. Isto kao i ljudima. Jedina mala razlika... mi smo za nijansu utjecajniji. Nijansu? Koliko nijansi dovodi do unistenja podredjenih?