Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

In memoriam - Nika D.
Gand
[09. 10. 2008.]

Poštovani,

radim kao profesorica hrvatskog jezika u Školi primijenjene umjetnosti u

Zagrebu, Trg maršala Tita 11.

Ovo je prvo lančano pismo koje sam ikada napisala.

To je priča o Niki D. koju je danas ubio Andrej J. Na Srebrnjaku. Jutros

oko 7 sati.

Šaljem ga na sve adrese koje sam u svom inboksu pronašla.

Molim Vas da ga pažljivo pročitate i proslijedite svima iz svog mailboksa.

Molim Vas u ime svoje savjesti.

Hvala Vam unaprijed,

Branka D.

IN MEMORIAM – SVIMA NAMA

PRIČA O ZAKLJUČANOM DVORIŠTU

Ovo je priča. Ona je prilično duga, a ja vas ipak molim da je pročitate strpljivo i do kraja.

Možete je proslijediti kome god želite. Ako radite u školi, možete ju pročitati naglas.

Ako radite na fakultetu, možete je nalijepiti na oglasnu ploču.

Ovo je priča o ravnateljevom uredu. O kotlovnici. O zaključanom dvorištu. Neka su navedena mjesta za priču više, a neka manje važna. Neka se eksplicitno ni ne spominju.

U nju je upleteno, implicitno i eksplicitno, mnogo imena: Aileen, Saša, Đuro, Stjepan, Marija, Maja, Magdalena, Zrinka, Mirela, Mijo, Slađan, Nada, Vesna, Lidija, Ludwig, Renata, Tena, Branka, Nika, Andrej, Stela, Julijana, Ivan, Mirjana , Kristina, Dora, Sanja, Ivan, Borna, Mira, Pavle, Manuel, Miše, Ana, Terezija, Mirna, Ruža, Smiljan, Marko, Matej, Dubravka, Iva...svoje ime sami dodajte priči.

U njoj su razni dijelovi grada, Hrvatske i svijeta: Špansko, Jarun, Staglišće, Jukićeva, Hamburg, Beč, Remetinac, Kiel , Trg maršala Tita, Klaićeva, Ivana Lučića, Osijek, Trešnjevka, Srebrnjak, Pavla Hatza, Žuti brijeg, Bistra, Črnomerec, Gajnice, Rudeš, Prečko, Zürich, Valpovo...svoj dio grada, Hrvatske i svijeta sami dodajte priči.

Ovo je priča o hamartij. Krivnji bez krivice.

Tog mi se juta ponovno kasnilo. Kasnilo mi se u tu glupu školu za koju svi znaju da je pomaknuta. Tko ide u Primijenjenu, taj nije sasvim svoj. Tko radi u Primijenjenoj, pa još predaje općeobrazovne predmete poput hrvatskog ili povijesti toj djeci koja znaju samo crtati, tom je bolje da si nađe neku drugu karijeru. Ako u školstvu uopće možemo govoriti o karijerama.

U mojoj školi zvono nije neka kategorija. Na razgovoru za posao, ravnateljica je kad sam rekla da dolazim iz Španskog (o, pa, mislim da nemamo nikog iz Španskog tko dolazi javnim prijevozom...) s bivšim ravnateljem komentirala kako ću sigurno doći na vrijeme (na što ja rekoh da obično najviše kasni onaj koji najbliže živi), ali i – nije važno kad se stigne, važno je da se dođe. Profesori u mojoj školi i ne kasne previše. Jer vole raditi u školi u centru grada, preko puta kazališta. Djeca također dolaze. Jer vole svoju školu u kojoj smiju biti svoji i gdje je doći u supermenovom odijelu znak kreativnosti i hrabrosti. A ne ludila. Ja nisam dijete iz Pete. Ja sam luda iz ŠPUDA. Ponosna luda iz ŠPUDA.

Kasnila sam namjerno. Željela sam kasniti. Imam neke neobične odgojne metode u razredu i to nikome ne smeta. Nažalost, pokušavala odgojiti i šefice, a to baš i nije bilo pametno. Šefica je šefica, a dijete je dijete. Šefica nije dijete. A nisam ni ja. Ja nisam teta iz pete. I ja sam luda iz ŠPUDA. Ponosna luda iz ŠPUDA.

Kasnilo mi se i namjerno sam išla sedamnaesticom. Znala sam da je najbolje ući kroz dvorište pa ravno u učionicu broj 16. Djeca su već unutra, prošlo je tek petnaestak minuta. Nije bed.

Dvorište je bilo zaključano. Dvorište NIKAD nije bilo zaključano. Nisam mogla ući kroz dvorište. Ušla sam na glavna vrata, ljuta što sad postoji teoretska šansa da će netko vidjeti da kasnim.

I na porti su mi rekli da je djecu u razred već pustila voditeljica smjene. Djeca bi obično sama ušla ili, znajući da kasnim, zaštitnički pokušala zaštititi profesoricu koju vole u školi koju vole.

A baš danas, danas kad sam demonstrativno željela pokazati svima koliko mi ta nedovoljno opremljena škola s prastarim učionicama i sklizavim stepenicama na kojima nije pametno sjediti da se ne udube ide na živce. Meni, najpametnijoj. Meni najstručnijoj. Meni koja sam tamo zaposlena na određeno.

Frka je. Što ako me voditeljica smjene, koja je već jednom dreknula zbog mog kašnjenja, opet ulovi. Valjda neće. Pustila ih je unutra i otišla natrag svojoj papirologiji. Nadam se.

Voditeljica me vidjela, izderala se na mene, ja sam promrmljala kako sam sjela u krivi tramvaj. Djeca u razredu nisu bila sama. Bila su s razrednicom.

Jer danas ujutro u školi je bila hitna pomoć.

Hitna je došla po nekog iz nekog trećeg razreda. Zato je dvorište bilo zaključano.

Zašto je hitna danas bila u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg maršala Tita 11?

Pet razreda danas. Svaki je na onom istom zaključanom dvorištu pokupio svoju priču.

Netko je u školi nekog ubio. Ma, ne, pa tad bi svi morali van i školu bi zatvorili. Nekom je pozlilo jer je netko nekog ubio. Ko koga? Netko je nekog ubio na Kvatriću. Na Srebrnjaku. Neko je pucao u curu iz trećeg razreda, aranžerku. Ona voli starije dečke. Ubio ju je ljubomorni dečko. Ne, to nije bio njen dečko. Bio je to neki drugi tip. Ona je imala nekoliko dečkiju. Ubili su je noćas. Ubili su je jutros. Ubio ju je s pet metaka. U čelo. On je onda ubio sebe. Ne, on je na intenzivnoj. Cura se zove nekako. Cura se zove Martina. Ne, cura po koju je došla hitna zove se Martina. Ona je bila prijateljica cure koju je neki stariji dečko, možda njen, a možda i ne, upucao sinoć, a možda i jutros. Na Srebrnjaku. Cura je išla u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg maršala Tita 11. To je naša škola. Cura se zove Nika i ima kraću smeđu kosu.

U prvom e jedna se djevojka rasplakala. Jedna cura koja se zove Nika išla je u njenu osnovnu školu i sad u našu. I bila prijateljica njenoga brata. Što ako je to ta Nika?

Ja sam ispričala svoju priču o Niki, kako sam je čula od kćeri jedne kolegice: Nika je voljela starije dečke. Nika je imala dečka. Starijeg (kasnije se ispostavilo da je Nikin dečko sedamnaestogodišnjak). Onaj koji je u nju pucao ipak nije bio njen dečko, nego samo nasilnik. Saznao je njezin broj mobitela. Slao joj je poruke i nazivao ju je. 10 poruka dnevno i 50 poziva. 100 poruka dnevno i 450 poziva. Nije važno za priču. Onda ju je počeo osobno gnjaviti i pratiti. Ona je možda nekome nešto rekla. Možda i nije. Mi to ne znamo. Možda je rekla mami, baki, dečku. Policiji. Možda joj nisu vjerovali, možda su smatrali da par porukica nije alarmantno. Možda nikome ništa nije rekla. Možda je hodala među nama sa svojim strahom, svaki dan, i nije nas njime željela opterećivati. Možda je Nika i dok je bila među nama bila naš anđeo, ali je u nju trebalo ispaliti 4 (5 ili 6 ili 10?) metaka kako bismo to shvatili. Te je metke taj mladić u Niku ispalio jučer navečer (jer u mom rodnom i voljenom gradu ljude ne ubijaju u pol bijela dana).

U drugome de sjetili su se kako je netko prošle godine pretukao Bornu, kako su svi znali tko, kako je Borna bio na policiji s ocem i kako ... nikom nije bilo ništa.

U prvom de bili su šokirani Nikinom pričom. Ali i pričom učenice iz tog razreda koja je rekla kako ju je susjed, kad je imala četiri godine, odveo u svoj stan i kako to nije nikome ispričala do svoje četrnaeste. Najšokiranija bila je djevojka čija se mama zove Mirjana i koja je imala svoje strašne priče, ali se izvukla. Dvostruko. I zna koliko je sretna. Jer je ona s nama, a Nika nije.

Prvi de je imao dva sata i u tišini nacrtao kako se osjeća. Jedan crtež iz prvog de prilažem priči. Kao ilustraciju. Jer ja sam luda iz ŠPUDA. Moja djeca imaju dar crtanja. Taj isti dar imala je i Nika D., aranžerka. Jedan crtež iz prvog de prilažem ovoj lančanoj priči.

Prvi be je imao nekoliko priča. Sve su bile krive. U prvom be je nastala tišina tek kad sam ih pitala što bi učinili da je Nika njihova sestra. Pavle bi pozvao frendove i ubio boga u bolesnom mladiću čim bi saznao za smsove. A ako bi mladić umro, nema veze, noć nema oči i nikom ništa. Sjetimo se Luke Ritza.

A ako bi ga netko mobitelom uslikao? Ako postoje svjedoci? Ako bi završio u zatvoru? Ako...

Što je trebala učiniti Nika D.? Nika je samo s nekim trebala podijeliti svoj strah. Možda je to i učinila.

Što su trebali učiniti oni? Što trebamo učiniti MI kad da nam se Nike povjere? Trebamo se udružiti. Policija i psiholozi, roditelji i psihijatri, pedagozi, škola, socijalna služba. Da se u istoj sobi našlo njih desetak netko bi možda shvatio da je mladić koji je pucao u Niku bolestan. Možda bi mu zabranili pristup. Možda bi ga poslali na liječenje. Možda bi danas Zagrebom hodali i Nika i mladić.

Kad sam nakon nastave kao zombi stigla na jedno od okretišta ZET-a, tek tad sam pročitala o Ivani. U 24 sata. Tražila sam Niku, našla Ivanu. Ivana je dijete poznatih roditelja. Ivana je bila prva vijest na Dnevniku. Ivana je također žrtva i to velika i strašna žrtva. Ivana Hodak je ipak u istim novinama dobila veći prostor i njezin je atentator bio anoniman i zbog tog atentata sad su se uskuhtali Banski dvori. U novinama je o Niki iz ŠPUD-a pisalo ovo:

Ubio je dok je išla u školu

Andrija J. (25) jutros je oko 7 sati ubio N.D. (17) na Srebrnjaku kraj kućnog broja 166. Ubojica si je potom pucao u glavu. Prevezli su ga na Rebro. Neslužbeno je u kritičnom stanju. Andrija J. navodno je zaštitar. Susjedi su čuli četiri pucnja. Prije toga djevojka mu je govorila: "Nemoj, nemoj Andrija."

Za moju priču najgori podatak, onaj zbog kojega pišem ovo lančano pismo je podatak koji je ustvrdio ručni sat zaduženog djelatnika MUP-a. Vrijeme smrti.

Ne, Nika nije ubijena sinoć. Niku iz moje škole upucao je Andrej, bolesni mladić, JUTROS oko 7 sati.

Nika je imala prijateljicu. Martinu.

Po Martinu je u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 11 jutros došla hitna pomoć. Ne znam kad, nisam bila u školi. Možda oko 8, možda oko 9, Martina je odvezena u bolnicu.

Vrata dvorišta jutros su bila zaključana kad sam kasnila na sat, namjerno kao i obično. I sve o čemu sam tog jutra razmišljala je kako proći hodnikom, a da me nitko ne vidi. Niko. Ne vidi.

Ja sam kasnila. Ja sam namjerno krenula kasnije i namjerno išla sedamnaesticom do koje mi (i do Prečkog) treba 20min. pješke. Ja sam slušala poskočice na mptriju kad je hitna već odavno pokupila Martinu. Nika je u školu krenula na vrijeme. Ona nije stigla. Umjesto nje došla je hitna.

Ja sam kasnila. I sve što mi je bilo važno: ući neopaženo u razred. I bila sam ljuta što ne mogu preko dvorišta.

Nika je krenula na vrijeme.

A svi mi smo tog dana kasnili.

Da je netko na vrijeme sa tonom stručnih službi vjerovao Niki da je nasilnik muči...da su se u istoj sobi našli Nika, policija, psihijatar, roditelji nje i njega, netko bi shvatio da je Andrija bolestan. Niki je bilo 17, ona to nije mogla shvatiti. Možda nam se i povjerila, ali ... nekoliko čudnih esemeseva djevojci koja voli starije...nije alarmantno.

N.D. sutra mnogima neće biti važna. Njezin je ubojica sam sebi presudio.

Ili smo mi presudili i Niki i Andreju i Ivani i Luki Ritzu?

Tko je više kriv?

Mafija? Bolesnik? Ministri koje sad premijer smjenjuje? Šefovi policija? Ili dobri i pametni ljudi u apsurdnoj državi koji - šute.

Možda ću jednom opet krenuti kasnije. Možda će me zet zeznuti. Možda mi se neće dati na posao. Možda će tako biti i vama.

Sjetite se onda Nike D. koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme.

Sjetimo se onda Nike D. koja je koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme.

Sjetit ću se onda i svaki puta, Nike D. koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme. Nike kojoj nisam predavala i koju nisam poznavala.

I nije stigla. Kao ni Ivana Hodak.

Po gradu se pale svijeće za Ivanu.

Zapalimo po jednu i za Niku. I za Luku. I za Andriju. I za Stelu koju prije par godina je u Malešnici pregazila hitna koju je vozio vozač koji je bio kriv, ali će u zatvoru provesti tek devet mjeseci. I za tog vozača.

I za sve nas da sljedeći put, možda ipak - ne zakasnimo.

Jer da smo mi stigli na vrijeme, svi mi, možda bi i Nika i Luka i Andrija i Ivana i Stela i svi oni vaši koji su zbog naše šutnje stradali danas bili s nama.

Hamartija. Krivnja bez krivice.

Svi smo mi odgovorni.

Savjest nam nalaže da stignemo na vrijeme.

Savjest nam u posljednje vrijeme kolektivno zakazuje.

Ovo je prvo lančano pismo koje u životu šaljem. Šaljem ga s nadom da ćete suta zapaliti svijeću i za moju savjest. Jer sam ja, Branka D.profesorica hrvatskoga, 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu zakasnila.

A Nika? Ona je krenula na vrijeme.

1


Joki
[09. 10. 2008.]

:( prej...tužno

gogoya
[09. 10. 2008.]

ne znam je li to samo do mojeg kompa, ali dio teksta (desna margina) ne vidi se zbog slike ... može li se tekst opet staviti na forum, a bez slike, jer bih ga odista volio pročitati u cijelosti! :)

23-D
[09. 10. 2008.]

:(((

23-D
[09. 10. 2008.]

gogoya....Ctrl+A

Oceana
[09. 10. 2008.]

Tužno. Cura je bila prijateljica moje sestrične, išle su sukupa u osnovnu. Strašno je što se sve mota ljudima po glavi, katkad daju znakove da naslutiš i pokušaš se zaštititi, katkad puknu bez predznaka.

gogoya
[09. 10. 2008.]

hvala 23-D! :)

Daddo
[09. 10. 2008.]

uz dužno poštovanje tragično preminulim žrtvama bezumnog nasilja... JA ću odbiti preuzeti svoj dio odgovornosti za Luku Ritza, Niku D. Ivanu H. i njima slične... jer roditelji su ti koji su odgovorni za vlastitu djecu i nemoguće je da roditelj ne zamijeti promjene u ponašanju vlastitog djeteta... stoga... ta i takva pisma šaljite na adrese roditelja maloljetnika koji zalaze na ista mjesta i izlaze s tipovima s pištoljima... i da... reći ćete kako možeš? forrest gump je lijepo rekao "glup si koliko si glup"... a hod po žici na 30 metara visine pod paskom "impresioniranih" roditelja zasigurno nije nešto što bi bilo koji roditelj dozvolio ili poželio svom djetetu... stoga... malo TBF-a od mene... za te i takve roditelje i njihovu djecu...

Anci
[09. 10. 2008.]

mislila sam preskočiti ovaj post u potpunosti i suzdržati se od ikakvog komentara jer gornjoj priči zbilja nije potreban, ali...

@Daddo s obzirom da sam se već sada skulirala i da sam i ja obrisala jedno 7 puta napisani tekst u zadnjih 5min pitati ću samo -kakva su to mjesta na koja izlaze tipovi s pištoljima?! molim te pošalji mi adresu da ne bih slučajno zalutala... hvala!

23-D
[09. 10. 2008.]

@Daddo...uz dužno poštovanje žrtvama, obiteljima i svima nama koji imamo suosjećanja, neću ulaziti u raspravu i reći ti šta ti imam za reći...nitko te nije pozvao da odbiješ svoj dio odgovornosti...a zbog takvih koji bježe od odgovornosti i jesmo u go****a kakvim jesmo.

GoSt
[09. 10. 2008.]

Daddo, također uz dužno poštovanje, pričaš gluposti.

Impliciraš da su Luka i Nika bili djeca čije su promjene u ponašanju previdjeli njihovi roditelji i zato su danas mrtvi.

Svašta.

Veseli me činjenica što ćeš ti, kao super roditelj, spriječiti da jednog dana čitam u crnoj kronici o tvojoj djeci.

NadrKan
[09. 10. 2008.]

bloody hell...sve je to i tragicno i zabrinjavajuce.respect daddo na hrabrosti.ali je zalosna istina da roditelji ne primjecuju promjene u ponasanju djece jer nazalost roditelje mobbaju i roditelji rade ko idioti po cijele dane.nije ni stvar samo u poslu.ljudi,obitelji su se otudjile i zato je jednako pojedinacna koliko i kolektivna krivnja za raspad sistema po savovima.nazalost,vidim da se nove generacije odgajaju da "imaju" a ne da "budu" tako da ne vidim bas svijetlu buducnost.then again,that's just me... :)

Davor-Zerjav
[09. 10. 2008.]

@ Daddo - uz dužno poštovanje, pretpostavljam da nisi roditelj pa onda tako pišeš... bezumno nasilje nema veze ni sa čime, ponajmanje s roditeljima (s time da roditeljstvo nije biološka funkcija). Ovakva nesreća se može destiti bilo kome - ako si faca naravno da će te biti pune novine, ali stupci iz svakodnevne crne kronike se zaboravljaju brzo (nažalost). Druga je stvar biti roditelj djetetu (čovjeku) koji je počinio nasilan čin - tu su roditelji odgovorni.

U potpunosti podržavam svako protivljenje nasilju, svako pametno i dobrohotno istupanje protiv nasilja - protiv svake vrste nasilja sam: verbalnog, fizičkog itd. Gand, pročitao sam ovo i luckasto i lucidno pismo od početka do kraja. Podržavam. I ja radim u školi.. shvaćam te

lanterna
[09. 10. 2008.]

@Dado uz dužno poštovanje također ti moram reći da pričaš bez veze... Radim sa djecom (trenutno 13,14,15 godina) za koje roditelji kažu da su njihova djeca "sveci"... Razmišljaju kao i ti... vide u njima sve idealno, jer su to njihova djeca, a za tuđu ih nije ni briga, jer njihova djeca se ne druže s "ološom" i ne zalaze u mračne "portune" već se druže s "poštenima"... ma joj nesmijem dalje pisati, jer mi je posao takav da moram štititi klince i šutjeti o njihovim "ispovjedima", a često znaju svratiti na zine, i zato molim te ne "lupetaj" jer kad oni pročitaju ovu priču i tvoj post samo će tužno slegnuti ramenima i reći: Evo još jednog kojemu nije stalo do nas.... Dado to su NAŠA djeca !!!

lanterna
[09. 10. 2008.]

@Dado uz dužno poštovanje također ti moram reći da pričaš bez veze... Radim sa djecom (trenutno 13,14,15 godina) za koje roditelji kažu da su njihova djeca "sveci"... Razmišljaju kao i ti... vide u njima sve idealno, jer su to njihova djeca, a za tuđu ih nije ni briga, jer njihova djeca se ne druže s "ološom" i ne zalaze u mračne "portune" već se druže s "poštenima"... ma joj nesmijem dalje pisati, jer mi je posao takav da moram štititi klince i šutjeti o njihovim "ispovjedima", a često znaju svratiti na zine, i zato molim te ne "lupetaj" jer kad oni pročitaju ovu priču i tvoj post samo će tužno slegnuti ramenima i reći: Evo još jednog kojemu nije stalo do nas.... Dado to su NAŠA djeca !!!

lanterna
[09. 10. 2008.]

Sory za duplex :(

cigo
[09. 10. 2008.]

ja jednostavno necu komentirat isto kao sto sam se suzdrzavao od komentare vezano za hodakicu. ovo je forma bez emocija i bojim se da bi ljudi tj vi kolege, krivo protumacili moje stavove

hvala

RIZA
[09. 10. 2008.]

:(

Colle
[10. 10. 2008.]

da, to žalosno da žalosnije ne može biti, sve što roditelji rade, rade za svoju djecu, to je smisao života. Svi smo u ovoj lavini, tsunamiju, utjecaja sa strane, utjecaja ljudi koji su u mogućnosti utjecati, a nisu zreli, a niti ne žele sagledavati svoju djelatnost. Ovdje se radi o raspadu društva, negdje brže, negdje sporije. Brane koje su postojale one se ruše u ime napretka, a oslobađaju se najprimitivniji instinkti. Kultura koja se gradila 2000 godina ruši se kao od šale. Da to je uzrok. Zavladao je moderni primitivizam sakriven u blještavilu novih trendova. Ljudi poostaju sami žrtve svojih težnji ka oslobođenju,...ali, oslobađaju se pametni i suženih umova, bolesni...i tada je to to. Postoji pitanje što je bolje. Ne znam. Priroda je nametnula svoje zakone, fizikalne, matematičke, oni su zakoni, njih ne možemo mijenjati. Dekadencija postoji i postajemo Bronx. Najžalosnije od svega je da učiteljica to zna, a ne postoji način da ona to kaže svoji đacima, a niti da je oni saslušaju. Ona se protiv tih utjecaja boriti ne može, a Dado, niti roditelji.

norah
[10. 10. 2008.]

Tragedije kod nas, kako god se uzme...

Jednu od ubijenih djevojaka sam poznavala na određeni način... Povraćalo mi se od saznanja o dogođenom...

Kao roditeljica, ne mogu izbjeći zamisliti kako li je toj prejadnoj majci... tom sirotom ocu... Potpuno postaje nebitno tko su, jesu li, što su... Neka im Gospodin bude na pomoći...

Držim se djelomičnim krivcem u ovom društvu jer malo činim za opću dobrobit... Ne znam kako bih, jer redovito bivam ukorena kako sam "neprilagođena vremenu" i "bajam bajke"...

Neka nam svima bude blag i milostiv Gospodin i neka nam ne sudi po (ne)djelima našim...

zhrsan
[10. 10. 2008.]

:(

fallen-angel
[10. 10. 2008.]

jao...bla bla bla...nije ovom ovdje mjesto kao prvo...

...kao drugo butra si je sama kriva, sama je skrojila takvu sudbinu...ne postoji nesto zvano slucajnost i bez razloga....sve ima svoj razlog...svaka akcija ima svoju reakciju, za svaki postupak slijede posljedice...i sta vi sada tu ocekujete neko zaljenje, suze, tapsanje po ramenu...iz kojeg vi to svijeta dolazite...koja je smisao ovog lancanog pisma...nema svrhe...slobodno popljujte me sada jer pricam gluposti jel...al ja vam garantiram za 2 tjedna pojma necete imati tko je nika i ostali akteri...e onda cu vas pitati tko je tu pricao gluposti

...za razliku od ostalih ja se necu pretvarati ovdje da mi je stalo...nije mi stalo...ne zanima me....tko je ona meni...nitko i nista...brinem se za svoje, samo mi još fale tuđi...

...da ponovim ovome i slicnim SPAMOVIMA nije mjesto ovdje...

djuan
[10. 10. 2008.]

fallen-angel, vidi se da si totalno nezreo. Za par godina ćeš (nadam se) možda shvatiti, do tada te iskreno žalim.

arsenialupen
[10. 10. 2008.]

zovem se Ana L. stanujem u gradu gdje je pocinjen najveci zlocin ikad u hrvatskoj...WHO IS DAMIR VOŠKION..vijest od par dana kao i ova...izrazito mi je zao zbog događaja, srce mi je puklo...ali svijet izvan hrvatske vec odavno postoji..zivi sa tim događajima svaki dan, ide dalje...dalje....neminovno kao i novi modeli mobitela dosao je taj svijet i kod nas...i ja bi htjela biti kao John Lennon, pjevat IMAGINE i sjedit na krevetu gola da me nije za nista briga i da je sve ok, ali.........nadam se da ce stvarno taj dan i doci...do tada stojim na svijetlu...volim svaki dan zivota i sve ono sto on nosi...

arsenialupen
[10. 10. 2008.]

da... samo jos nesto da nadodam, to je moje misljenje...post je postavljen za to...zato ljudi bez svađe...jer onda pak stvarno nema smisla..

Gand
[10. 10. 2008.]

fallen-angel nema tebe tko sto pljuvati zbog tvojih stavova. Ovaj topic nije tu da bi polarizirao misljenja o slucaju, vec da isprovocira na akciju. Ako akcije nema, jasno, dozvoljeno je izreci misljenje ali ono samo nije svrha ni predmet topica. Ja sam uvjeren, da ce akcije biti, uvijek je bude, desi se po tiho, ljudi osjete potrebu da nesto ucine, uglavnom bez potpisa i mahanja s time. Ugase browser bez javljanja, i djeluju. Znam masu slucajeva, a i sam sam bio nedavno dijelom jednoga takvoga gdje sam cak riskirao svoje radno mjesto u sukobu s aparatom, no isplatilo se. Steta je samo sto moram dopisati ovaj topic i razjasniti nesto sto je u samom naslovu trebalo biti jasno.

A da ovome ovdje nije mjesto, to je vec stvarno postalo naporno za citati od kolega kojima svako malo neka tema nije po volji. Tema je postavljena u netematski dio foruma, mislim da ne treba biti akademik kako bi se to razumjelo. Druga je prica sto vi mislite da ovome tu nije mjesto jer se VAMA to ne cita. Sto se tice spama, zna se sto se cini s necim sto se dozivljava kao spam. Filtrira se i ignorira. Osim ako ti nisi tip s viskom vremena koji vodi rasprave sa spamerima?

Pozdrav.

fallen-angel
[10. 10. 2008.]

eee gand sve je uredu...postojem ja tvoje misljene, al ak ti zaista mislis da su ljudi spremni pomoci...gadno se varas...ovo je samo jedna sitnica koja se dogodila...sitnica naspram mase stvari...ljude nije briga za sitnice...naravno to je moje misljenje...ne da mi se vise macevati ovdje jer ne zelim da me zale jel ljudi koji zive u utopiji, ljudi koji govore jedno, a rade drugo, da ne nabrajam vise...

P.S. naravno da imam vremena uvijek odgovorit spamerima :)

Gand
[10. 10. 2008.]

Nemoj generalizirati, to je opasno. Ja sam iz tvog posta shvatio da je tvoje ISKUSTVO takvo da ljudi ne zele pomoci. To ne znaci da generalno ljudi nisu spremni dati ruku, dignut dupe i pokrenuti akciju. Ja imam skroz druga iskustva, pocevsi od sebe samoga koji skacem na svaki poziv iz bolnice i letim dati krv bez da razmisljam kome je potrebna. To je samo sitnica, a i sam sam bio u poziciji kad sam trebao pomoc, stigla je. Dakle, kako ti mene sa svojim na zalost negativnim iskustvima mozes uvjeriti u nesto sto sam u pozitivnom smislu iskusio na svojoj kozi? :-) Kazem opet, ako ovaj tekst pokrene jednu osobu da nesto ucini, forma je zadovoljena.

drnda
[10. 10. 2008.]

gand, velemudro zboriš! :-}

fallen-angel - vjeruj, mnogo je izopačenih, al ak se malo pridigneš, skontaš da zbilja ima onih koji hoće pomoći! pače, i koji to čine! (moje vlastokožno iskustvo! ne bi sad bil tu da ni tak!... :-p )

misli pozitivno! (uvodni "spam" nije tolko žalopojka za tom i tom osobom (naravno, osobna tangenta dodaje na težini priče, pojačavajući dojam), već, što reče gand, provociranje životnog stava "budi budan, ne daj da te uspava a taj je, znamo, gadan...)

drnda
[10. 10. 2008.]

pardonček, nekaj se zdrndalo!... ttrebalo je bit:

"budi budan, ne daj da te uspava zeitgeist!! a taj je, znamo, gadan...

fallen-angel
[10. 10. 2008.]

cast iznimkama....ima ih svega 10-ak

@Gand...nest si dobro shvatio...nest nisi, al sve 5...malo je tesko objasniti neke stvari ovako pisanim putem na forumu...

@drnda...zasto mislis da ne mislim pozitivno, mislim ja pozitivno, samo ne o svim stvarima :P

drnda
[10. 10. 2008.]

fallen-angel - sori za ev. krivu procjenu! možda si se malo nespretno izrazil - negativna generalizacija (bez eksplicitne a priori ograde) stvara takov dojam... :-}

je, slažem se - pozitivne iznimke su rijetke... kvaka je u tome da se tolki neutroni probude i postanu protoni! pa bu i šetanje slobodnih elektrona fest rjeđe...

obscuras
[10. 10. 2008.]

In Memoriam Nike

glagole
[10. 10. 2008.]

A.G.Matoš

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

Na visokom odru, u agoniji svijeća,

Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

Sumnjajući da su tamne oči jasne

Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

Sve što očajanjem htjedoh da oživim

U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

Samo kosa tvoja još je bila živa,

Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

------

Bila ti laka zemnja!

obscuras
[10. 10. 2008.]

Bio sam nastavnik Nike Deković samo prvih pet tjedana školske godine 2008.-2009., i u samo petnaest sati nastave koliko smo proveli zajedno zauvijek se urezala u moje pamćenje uz malobrojne iz proteklih dvadeset godina mog nastavničkog rada. Nikine četiri petice i jedna četvorka iz moje osobne nastavničke evidencije nikada neće biti upisane u rubriku predmeta aranžersko-scenografsko projektiranje trećeg be razreda Škole Primijenejene Umjetnosti (i dizajna). Na stolu aranžersko-scenografskog praktikuma za kojim je Nika radila, u ponedjeljak 6. listopada upaljena je svijeća. Do tada smo (svi mi sa Nikom) disali isti zrak. Generacijo 1991. nedajte zločinu da Vas slomi! Ljubav je vječna! OMAGA KANANA!

obscuras
[10. 10. 2008.]

parta Nike Deković

obscuras
[10. 10. 2008.]

parta Nike Deković

lanterna
[10. 10. 2008.]

Počivala u miru Božjem :( Svim ožalošćenima moja sućut :(

600
[10. 10. 2008.]

"Kasnilo mi se u tu glupu školu za koju svi znaju da je pomaknuta. Tko ide u Primijenjenu, taj nije sasvim svoj. Tko radi u Primijenjenoj, pa još predaje općeobrazovne predmete poput hrvatskog ili povijesti toj djeci koja znaju samo crtati, tom je bolje da si nađe neku drugu karijeru. Ako u školstvu uopće možemo govoriti o karijerama."

undefined Mene osobno ovo vrijeđa kao bivšeg učenika škole,a i mislim da je u ovom pismu potpuno nebitno. Koliko znam , profesorica u školi je dobila otkaz. Grozno je što se ovakve stvari dešavaju , i što nas nakon Nike i Ivane Hodak izvještavaju o novim ubojstvima i samoubojstivma jer samo drugim ljudima daju poticaj da tako nešto učine. Samo čekam što će me sutra dočekati uz jutarnju kavicu. Sigurno neko novo ubojstvo. Ovih dana ništa dobro, pitam se kuda sve ovo ide...

Sheky
[11. 10. 2008.]

:(((

femail21
[11. 10. 2008.]

sve... što je nekada, značilo sve...

postalo je tek privid sječanja, uplakanih očiju...

tek privid... u odsjaju sviječe, s molitvom na usnama...

:(

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…