Lagonda bi ti tu mogao puno toga napričati.

Ako si mislio snimati planete, maglice i slične duboke nebeske objekte i dobiti fotke kao što ih ima Lagonda ili Filip Lolić, moraćeš pomnožiti svoj budžet nekoliko puta :))

Za rekreativno gledanje neba i tete u susjedstvu priča je druga, 2k kn je ok :)))

Pa mogli ste i ovdje, sigurno bi još koga zanimalo :) i bilo puno interesantinije od "koji je fotić bolji" testosteronskih pražnjenja :)

A mozes se i ti meni javiti BuffaloSoldier. :)

Jer ne znam koliko bi Janko dal mjesta ovdje za poceti raspravu o refraktorima, reflektorima, katadioptricima, kromatskoj, okularima, zenitnim prizmama, simte tamte... A onda tek montaze, Alt-Azimutne, ekvatorijalne, pa njemacke eq, pa amercike vilice, simte tamte... :)

Pa niti ne znam što me trenutno zanima oko toga, ali kad bi se razvila rasprava (napokon neka pametna rasprava) sigurno bi imao nekih pitanja.

ajde ajde pišite ovdje javno,bar jedna tema koju ću s guštom čitati pa makar skrolao i po pola sata da sve polovim.

Samo naprijed.Meni je od 1994 želja poštenom alatkom promatrati nebo.

Ovak...

Postoje dva glavna tipa teleskopa: Refraktor i reflektor. Kod svakog tipa postoje varijante.Refraktori se danas uglavnom dijele na akromatske i apokromatske. S tim da apokromati imaju razlicite konstrukcije leca odn principe.

Reflektori: Klasican Newton, Cassegrain, Schmidt-Newton, Schmidt-Cassegrain, Maksutov-Newton, Maksutov-Cassegrain. Postoje jos neki tipovi reflektora koji imaju specifcine namjene i nisu toliko rasprostranjeni kao ovi navedeni. Neki od navedenih su vise neki manje zastupljeni.

Refraktori.

Objektiv im je leca, obicno sastavljena od dva ili vise stakla. Ovisno o "performansama" dijele se na akromatski i apokromatski.

Akromatski su obicno duzih f-brojeva, obicno znaju biti oko 13-15 i vise, ali njih nema puno. Jedan tipican primjer je Carl Zeiss 130/1950 koji stoji u kupili Zvjezdarnice Zagreb od 1966. Kod f/15, kromatska aberacija se svadja na minimum, iako zna biti vidljiva. Jer sto je duzi f-broj, to je lakse kontrolirati kromatsku aberaciju.

Apokromatski su oni koji puno bolje kontroliraju kromatsku aberaciju, odn imaju je u tolikoj mjeri da je prakticki nevidljiva. Objektiv se sastoji od dva, tri ili cak cetiri stakla, ponekad dio objektiva moze biti i od fluorita. F-brojevi kod apokromata se krecu sve do negdje oko f/4. Takvi strojevi su uglavnom specijaliziranje namjene, odn astrografi. Sto se tice vizualnog, f-brojevi se krecu od oko f/9 pa do f/6.

Refraktorima je odlika vrlo kontrastna slika, apo verzije imaju odlicnu kromatsku, ostrina je uglavnom od ruba do ruba, kod ovih boljih, ostrina ide cak i do srednjeg formata.

Astro Physics i Takahashi predvode elitu, medjutim nimalo ne zaostaju TEC, Pentax, TMB, Zeiss koji je izasao iz amaterske astronomije sa teleskopima i slicni... Tu je i dosta ostalih proizvodjaca koji imaju apokromate iako kod nekih se vide u nekim odredjenim slucajevima nijanse gdje kaskaju (iako to kaskanje nije nimalo daleko od kvalitetne slike) William Optics, Borg, Celestron, Meade i tako redom...

Enivej, za vrhunsku sliku, apokormati su bog i batina. Osim... :)

Reflektori: O njima se moze puno pisati. Ja cu probati u kratke crte malo o njima.

Newton je napravil prvi reflektor i napravio jednu odlicnu stvar. A to je da je napravil teleskop koji uopce nema kromatsku aberaciju. Naime, objektiv mu nije leca, nego zrcalo, koje je udubljeno i stoga samom refleksijom radi fokus odn salje zrake u fokus, za razliku od leca koje moraju prelomiti zrake (usred cega i nastaje kromatska aberacija jer se bijela svjetlost sastoji u biti od mnogo valnih duiljina, a svaka valna duljina se drugacije lomi tj ima drugaciji indeks loma u pojedinoj leci).

Time je bio otvoren put k novom modelu teleskopa koji je uvelike rjesio taj problem. Medjutim, prvi reflektori su imali veliki problem. Kako osigurati visegodisnje koristenje zrcala? Prva zrcala nisu bila kvalitetna, stoga se tamnila i u pocetku su astronomi znali imati jedno zrcalo s kojim su promatrali, drugo u rezervi, pa kad prvo potamni, vade ga van i stavljaju ovo drugo dok prvo ponovo obrade i osposobe ga za upotrebu.

Medjutim, razvijanjem metode razvoja zrcala, i sama zrcala su postajala sve bolja i kvalitetnija.

Newton je klasicni primjer reflektora.

http://de.wikipedia.org/w/index.php?title=Datei:Newtontelescope.png&filetimestamp=20091129121310

Otvorenog je tipa, odn mozete direktno doci do zrcala. (o problemima cemo malo kasnije)

Cassegrain je slican model.

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Cassegrain-Telescope.svg

Isto je otvorenog tipa teleskop.

Oni nemaju kromatsku, medjutim, pojavljuje se drugi problem, a to je sferna aberacija, jer su zrcala prvotno, a ima ih i danas, izradjena u biti iz oblika sfere. Sto nije idealno.

Srediste opticke osi je jos korektno, medjutim, kako se ide prema rubu, pojavljuje se sferna aberacija, ponekad i koma... Sve su to opet negativne strane obicnih reflektora.

Da bi se stalo kol'ko tol'ko na kraj tom problemu, osmisljena su dva tipa od svakog.

Schmidt i Maksutov.

Schmidt-Newton i Schmidt-Cassegrain su u zatvorenog tipa teleskopi, jer na ulasku u cijev, postoji jedno staklo, odn korekcijska leca, koja mlo ipak korigira neke nedostatke tog sfernog zrcala i zbiog njega se ne moze direktno doci do zrcala. Dakle, praasina i sve te gluposti ne dospijevaju do zrcala. Dok je kod obicnog Newtona ili Cassegraina to moguce.

Sch.-Newt.

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Schmidt-Newton.png

i

Sch.-Cass. ili skraceno SCT

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Schmidt-Cassegrain-Telescope.svg

Zadnja u ovim spomenutima su isto verzije Newtona i Cassegraina ali u Maksutov varijanti.

Mak-Cass.

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Maksutov_spot_cassegrain.png

Mak-Newton je s istom tom prednjom lecom ali u Newton dizajnu. Cudno, nisam ga nasel na Wikiu.

Maksutovi su jako blizu refraktorima. Nisu sasvim, ali bolji su od Schmidta. Medjutim, obicno su velikih f-brojeva, od f/13do f/15 najcesce. Schmidtovi su obicno f/10. Iako je bilo i nekih verzija f/6.3. Sto ce tice fotografije, postoje reduktori koji smanjuju taj f/10 na f/6.3.

To je sto se tice Cassegraina modela.

Newtoni su manjih f-brojeva, ali to cete polako, kad pregledate sve. Da ne trpam previse podataka. :)

E sad, stop oni nose?

Reflektori u odnosu na refraktore su puno portabilniji, veci promjer je puno lakse i jeftinije napraviti, Schmidt daje vrlo dobru sliku, Maksutov jos i bolju. Nije to refraktor, ali su itekako upotrebljivi.

Ono u cemu prdnjace pred refraktorom je mogucnost velikog otvora u malom odn kompaktnijem izdanju. 8" (8 incha) Celestron C-8 je bio klasik za amaterssku astronomiju. I vulgaris verzija s montazom se mogla dobiti vec za cca 2000 dolara. Aporefraktor tog promjera bi kosta negdje oko 40-50 tisuca dolara. Cak i vise.

Zato su reflektori posatli vrlo vrlo popularni medju amaterima.

Jos jedna prednost pred refraktorom je ta velicina pomocu kojeg su moli vidjeti vise.

Sto to znaci? To znaci da ce teleskop od 20cm promjera objektiva skupiti 4 puta vise svjetla od refraktora od 10cm promjera objektiva. A kostaju tu negdje, cak je i refraktor nesto skuplji. A to u konacnisi znaci da ce astronom vise vidjeti. Dakle, nije bitno povecanje, bitno je da skupi sto vise svjetla odn da ulovi sto slabijeg sjaja objekte. I zbotg toga je njihov boom bio toliko brz i popularan.

Danas postoji puno reflektora, od mnogo proizvodjaca, raznih promjera, na razlicitim montazama.

Od 3.5" promjera nadalje... Neki "prosjek" i "klasik" je 8" promjera.

S takvim teleskopom astronom pocetnik odn amater moze dosta toga vidjeti. Medjutim, treba znati sto i kako.

Tu na red dolaze okulari. Kojih takodjer ima sto vrsta. Od obicnih Plossl okulara, pa preko Kelnera, Orthoskopskih, pa sve do nekih vrlo dobrih modela kao sto su Tele Vue Panoptic, Nagler ili Ethos. 82, 100, cak se najavlajuje i 110 stupnjeva prividno polje okulara... Konkretno imam Nagler 31mm zarsine, tezak je oko kilu i jedva ga primim u ruku od velicine. Televue, Hyperion modeli, Takahashi, Carl Zeiss i dosta ostalih imaju jako jako dobre okulare.

Svaki su pogodni za nesto. :)

Onda na red dolaze montaze za teleskope i tako. O njima mogu koji drugi put, obzirom da je to vrlo vrlo siroko podrucje. :)

Enivej, teleskop iz pocetnog posta...

4" nije puno. Iako je opticki korektan, opet nosi svojih negativnosti. To su promjer, lagana montaza i ne pretjerana mogucnost fotografiranja.

Za gledanje u lurkanje po nebu, Sunce, Mjesec, planeti, neke vece maglice kao sto su Orionova maglica M42, kuglastio skupovi kao sto su M 13 u Herkulu, otvoreni skupovi kao sto su NGC 869 i 884, planetarne maglice kao sto su M57 -Ring nebula u Lyri, naseg prvog susjeda, Andromedina galaksija M31, i takve slicne objekte, dvojne zvijezde kao Albireo, Mizar i Alcor to je ok teleskop. Medjutim, ne previse ocekivati.

Ono sto se treba nauciti kod takvih, ako ima kompjuteriziranju montazu, je astrognozija, snalazenje na nebu, te sami koordinatni sustav na nebu. Jer teleskop se treba usjeveriti, pa onda mu zadati neke odredjene zvijezde i onda on kasnije sam zna sto i kako naci ostale objekte. I tu kompjuteriziranje montaze dolaze do izrazaja. Naravno, covjek prvo mora nauciti osnove, da bi znao upogoniti teleskop. Jer bez toga je obicna cijev s kopmjuterom.

Sto se tice fotografije, ako ce kog zanimati nek slobodno pita, to je podrucje u koje treba malo dublje zaglibiti i malo se vise pozabaviti. Nije samo ovako uzeti fotic, on/off i klik. Puno vise je od toga.

Ukratko sam napisao neke glavne razlike. Ima toga jos naravno, to mozemo kroz pricu i ako nesto nekoga konkretno zanima, neka slobodno pita.

Ovdje vam je link od moje skalamerije.

http://www.zvjezdarnica.com/index.php?akcija=dnm&id=1279

I naravno, korsitim i skalameriju u Zvjezdarnici Zagreb, obzirom da sam 18 godina demonstrator gore i visegodisnji dopredsjednik AAD Zagreb.

http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=2881&list=22824&element=337772

Moj je Schmidt Cassegrain, Celestron C-11, iliti 280/2800.

Ovu na Zvjezdarnici su Carl Zeiss 130/1950 i pored njega kraci, ali deblji, novi TMB 175/1400.

Eto, slusam pitanja, prijedloge, ideje... :)

Sto se tice fotografiranja...

Moze se fotkati i sa SLR apratima. Za to ti je potreban adapter. Obicno su to adapteri koji imaju s jedns strane navoj koji ima bajonet sami fotic, dakle kao objektiv a s druge strane neki M42 ili nesto. I onda na to nakalemis adapter koji ide na taj M42 a s druge strane je recimo 2" promjera, koji se stavlaj u fokuser. Odn 1.25" promjera za ove manje teleskope.

Sto se tice fotkanja Sunca, OBAVEZNO SOLARNI FILTER ISPRED OBJEKTIVA.

Nikako drugacije. Fotic tada radi u okolishu koji ima zarisnu duljinu kolika je zarisna samog teleskopa i f-broj koji ima sami teleskop odn opticka cijev.

I to je to. M mod, i namjestis expoziciju dok ne dodjes do zadovoljavajuce expozicije. Sa ISO vrednostima ne trebas previse kemijati jer imas dovoljno svjetla.

Mjesec je slicna prica. Dakle, isto to samo bez solranog filtera naravno, :), i ISO mozes odvrtiti ne negdje 500-800. I onda expozicijom ici simo-tamo da dobijes zeljeni rezultat.

E sad, zicani okidac u oba slucaja vrlo vrlo pozeljan. Cak i pod morati.

Sto se tice single shot fotki, to je moguce za Sunce i Mjesec. Pracenje nije problem. Iako bi ti se mozda zbog zarisne od preko 1000mm mogao malo pomaknuti odn da te zafrkava na expozicijama oko 1/60 recimo. :) Bubam sad expoziciju, ali mozda se pomak vidi. Na to treba obratiti paznju.

Sto se tice planeta, tu ces se nakilaviti jer imas malu zarisnu. Pogledaj moj zadnji Jupiter u Astro galeriji. Fotkan je na 11200 mm zarisne. I na f/40. Koma.

Drugo problem s kojim ces se susresti, ali ga neces odmah primjetiti jer ces biti odusevljen samim snimkom, je ostrina. Seeing, kako to Ameri nazivaju je nesto na sto ne mozes utjecati, odn mozes na neki odredjeni nacin. ako napravis jedno deset, dvadest, tridest fotki istoga zaredom, onda ces skuziti kako slika pliva i razvlacai se u svim smjerovima istovremeno. To je titranje atmosfere.

Kod astrokamera postoji dodatak koji se zove adaptivna optika. I to smiruje stvar skoro do minimuma. Medjutim, daleko si jos od adaptivne optike. :)

Probaj ovako kak sam ti rekel, pa ces vidjeti.

Ako trebas kupovati stvar, ispalti ti se kupitiu Americi ili negdje vani i upeljati ga kao osobnu stvar. Samo baci kutije i to... Kazes da ti je to prirucni durbin za promatranje obala, mora i slicno...

Nitko te nece previse pitati jer nije preveliki. Da imas vecu stvar, e onda bi te mogli pilati.

Carine nema na nsita od spomenutog, stoga te jedino moze muciti, ako ti bas zabibere, placanje PDV-a.

:)

Evak, s obicnim kompaktima mozes jedino, ali u ovom slucaju bi to bilo uzasno rjesenje na okularnu projekciju, ali je pitanje objektiva samog aprata. Inace se na okularnu radi da nemas objektiv, ali imas okular od teleskopa. Medjutim, daleko je to od fokanja.

Sto se tice kompjutera, zaboravi na bilo kakvo fotkanje. Prvo, fotkas kroz teleskop, ne kroz njegovu montzazu ili komp.

Povezivanje s kompom sluzi samo zato da mozes preko astro programa upravljati montazom i te neke funkcije. Ali foto ide: Fotic odn kamera + adapteri, adapteri + opticka cijev. To je ono glavno. Eventualno uz pomoc okulara teleskopa.

Da. Ali ako imas Canona, kad se vrnes, mozes probati to kod nas. Obzirom da i ja imam Canona, pa cu ti pokazati kak to zgleda. :)

Bumo se jednom valjda nasli. :)

Nema problema, kad se vrnes, javi se pa cemo nekaj organizirati. :)