Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

World Press Photo 2011. - Pobjednička fotografija
Bphoto
[10. 02. 2012.]

Eto ga, objavljena je pobjednička fotka World Press Photo 2011. :)


djuan
[10. 02. 2012.]

Mogao sam se kladiti prije otvaranja linka da će glavni akter biti ranjeni musliman u nekakvim napadima na džamiju ili neki sličan objekt. Tako prozirno, zar stvarno nema ništa boljeg od toga? Gadi mi se ovo sve pomalo.

Lagonda
[10. 02. 2012.]

A cuj, to tak ide...

blue
[10. 02. 2012.]

Svake godine isti komentari. :( Ovo je natjecaj za najbolju novinsku fotografiju, a ne za opcenito najbolju fotografiju.

Ti događaji su obiljezili proslu godinu, pa nece valjda izabrati nekakav pejzaz za pobjednicku fotografiju.

HrvojeCrnjak
[10. 02. 2012.]

Ajmo sad svi pisat da bi im bilo pametnije da se uvate lopate nego da fotkaju ranjene ljude po džamijama... Užas! Obično su uvijek fotke godine iz neke ratne zone koje u prvom planu imaju ljude u tim situacijama tako da pobjednička fotka uopće ne iznenađuje.

blue
[10. 02. 2012.]

ako se ne varam objavljene su i sve galerije..

blue
[10. 02. 2012.]

Pobjednik jedne kategorije je i jedan naš susjed :)

Daily Life, 1st prize singles, Damir Sagolj

http://www.worldpressphoto.org/photo/2012damirsagoljdl-1?gallery=2634&photographer=2974&category=52

Bimba
[10. 02. 2012.]

WPP galerije i ostatak fotki...

@djuan - 2011 su obiljezili vise manje ratovi i svakakvi neredi.. moguce radi toga? kaj mislis?

Z-foto
[10. 02. 2012.]

smatram da su ratovi kao takvi proizvod velikih sila kako bi na tome stekli korist. ovo je samo mali segment u cijeloj priči-dok netko pati drugi ga fotka i napravi "pobjedničku" fotku. to je život...

Bimba
[10. 02. 2012.]

dok netko pati drugi ga fotka i napravi "pobjedničku" fotku. to je život...

topla preporuka za sve koji ovak misle.. dokumentarac "War photographer".. mozda ce vam bit jasnije da nije bas tak..

blue
[10. 02. 2012.]

Z-foto.. evo jedan citat na tu temu od James Nachtwey-a jednog od boljih ratnih fotografa:

"For me, the strength of photography lies in its ability to evoke a sense of humanity. If war is an attempt to negate humanity, then photography can be perceived as the opposite of war and if it is used well it can be a powerful ingredient in the antidote to war.

In a way, if an individual assumes the risk of placing himself in the middle of a war in order to communicate to the rest of the world what is happening, he is trying to negotiate for peace. Perhaps that is the reason why those in charge of perpetuating a war do not like to have photographers around.

It has occurred to me that if everyone could be there just once to see for themselves what white phosphorous does to the face of a child or what unspeakable pain is caused by the impact of a single bullet or how a jagged piece of shrapnel can rip someone's leg off - if everyone could be there to see for themselves the fear and the grief, just one time, then they would understand that nothing is worth letting things get to the point where that happens to even one person, let alone thousands.

But everyone cannot be there, and that is why photographers go there - to show them, to reach out and grab them and make them stop what they are doing and pay attention to what is going on - to create pictures powerful enough to overcome the diluting effects of the mass media and shake people out of their indifference - to protest and by the strength of that protest to make others protest.

The worst thing is to feel that as a photographer I am benefiting from someone else's tragedy. This idea haunts me. It is something I have to reckon with every day because I know that if I ever allow genuine compassion to be overtaken by personal ambition I will have sold my soul. The stakes are simply too high for me to believe otherwise.

I attempt to become as totally responsible to the subject as I possibly can. The act of being an outsider aiming a camera can be a violation of humanity. The only way I can justify my role is to have respect for the other person's predicament. The extent to which I do that is the extent to which I become accepted by the other, and to that extent I can accept myself."

Z-foto
[10. 02. 2012.]

baš ti fala sve sam razumil-moš mislit

Z-foto
[10. 02. 2012.]

p.s. po onim što sam napisao nisam mislio da je ratnim fotografima gušt to što rade-naprotiv,ali kao što rekoh - to je život...

znam da nisu baš ponosni šta je njihova fotka pobjednička.pucao sam na izazivače ratova...

Ozren988
[12. 02. 2012.]

Osobno, fotografija kao fotografija mi nije posebna, no prica koja se veze uz nju joj daje neku novu "dimenziju". Volim vidjeti fotografije koje uz sebe imaju 5-6 recenica opisa s kojima si mogu tocno zamisliti taj trenutak.

I da, svaka cast nasem predstavniku :)

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…