| Chamber [24. 02. 2012.] |
Vlasnik sam foto studija i osim fotografa imam zaposlene i graficke dizajnere. Sto se tice fotografije, sve smo definisali - da je vlasnistvo studija sve sto se odslika u studiju i za studio. S druge strane, svako moze da radi sta god hoce van radnog vremena, ako se to ne kosi sa interesima studija, tj. ako nije vezano za klijente studija i za ono sto moze da bude direktna konkurencija poslu kojim se studio bavi. I tu nema nikakvih problema, oni su placeni za to sto rade u studiju i ne mogu da imaju nikakva potrazivanja. S druge strane, njihovo autorstvo nad fotografijom nije negirano, samo sto od toga ne mogu da imaju materijalne koristi niti mogu to sto rade za studio da koriste za neki svoj portfolio. Sa grafickim dizajnerima nije nista definisano, jer mi to nije ni bila primarna delatnost. Dakle, jedan dizajner ide na usavrsavanje u drugi grad i napusta posao. Smatra da su autorska prava nad onim sto je radio njegova. Ugovorom o radu je definisano da "za vreme radnog odnosa zaposleni ne moze da vrsi ________(naziv i opis poslova)_____ u svoje ime i za svoj racun, kao i u ime i za racun drugog pravnog ili fizickog lica, bez saglasnosti poslodavca", tako da iz ovoga proizilazi da sve sto radi je za racun poslodavca i za to je i placen (cak je placen i vise nego po ugovoru jer je dobro obavljao svoj posao). Kao sto sam napomenuo ranije, ja ne sporim nicije autorstvo (mada kad je dizajn u pitanju mnogo toga se radi u saradnji sa mnom i sa ostalima iz tima, pocev od ideja preko smernica u radu do davanja saglasnosti za konacnu verziju; ne zelim da merim koliki je ciji udeo). E sad, pitanje je da li dizajner ima prava na neka finansijska, materijalna i intelektualna potrazivanja ili to sve pripada studiju? Sto se tice autorstva, kako sam napomenuo dizajn nam nije primarna delatnost, te stoga imam nameru da ako bude bilo potrebe dozvolim dizajneru da iskoristi za svoj portfolio ili izlozbu ono sto je radio za mene (isto tako zelim i ja da iskoristim to za svoj sajt ili fb stranu), ali ne zelim da kasnije ispadne da njemu nesto dugujem. Moje pitanje je kakve su moje obaveze prema zaposlenom i njegove prema meni, ko polaze pravo na ono sto se radi za mene i da li mogu da imam nekih problema kasnije. Ne zelim da vam sugerisem odgovor, ali neka moja razmisljanja su vezana za film (producent i reditelj; niko ne spori reditelju da je autor, ali prava poseduje producent, mada sam ja uvek bio na strani reditelja), fotografske agencije (kako je u Cropixu, Reutersu, AFP-u?), casopise (i sam sam radio novinsku fotografiju pa mi je stavljeno do znanja da sva prava zadrzavaju novine, cak su napravili i izlozbu od mojih fotografija nastalih u burnim vremenima, a nisu me ni pozvali, a kamoli potpisali). Malo je drugacija situacija sa piscima, kompozitorima jer oni ne rade u izdavackoj kuci, vec svoja dela stvaraju kod kuce i nude ih izdavacima ili izvodjacima tako da mogu da imaju vecu kontrolu nad svojim delima. Pitanje je izgleda malo kompleksnije. |
| nik [24. 02. 2012.] |
Nisam pravnik, ali iz ponešto iskustva na poslu: - napravljeno u radnom odnosu je vlasništvo poslodavca (zaposlenik za to prima plaću koju poslodavac isplaćuje, zar ne?), ako nije izričito ugovorom drugačije određeno - uradak napravljen u radnom odnosu zaposlenik može koristiti za svoj portfolio / prilog uz svoj CV, čime potencijalnom poslodavcu prezentira svoje vještine, znanje, sposobnosti... kako bi se drugačije npr. dizajner ili fotograf predstavio potencijalnom poslodavcu, odnosno na osnovu čega bi poslodavac koji traži novog zaposlenika mogao odabrati koga će zaposliti? |
| superhrvoje [24. 02. 2012.] |
dat ću ti iz druge branše primjer, i ne samo iz hrvatske već i sa krajnjeg zapada europe i iz amerike, ja (ajmo reć) sam iz znanstvene branše. sve šta napravin u radno vrijeme je vlasništvo firme (odnosno instituta) u kojem radim. na publikacijama (člancima) i sličnom i dalje stoji moje ime. u cv-u piše da sam ja bio lead developer tamo di sam bio lead developer. e, a kad bi i krenuo u spinoff totalno komercijalni tu bismo se morali dogovoriti koliko bi dosad učinjenog smio ponijet sa sobom kao moje. pa koliko ti to koristi... vidi |
| mack [24. 02. 2012.] |
Stvar je u ugovoru i što sadrži. Samo se sebi se ne prenose prava korištenja samo zato što je čovjek zaposlen i što za svoj rad prima plaću... Članak 76. Zakona o autorskim djelima: Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. Ako ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ograničenja. Dakle, ako u ugovoru nije točno navedeno što je sa pravima, onda ih zadržava autor.... Ništa dogovori, usmene stvari i tako to... |
| nik [24. 02. 2012.] |
mack, hvala na informaciji. Izgleda kako moja logika "plaćam te, pa je to što napravi moje" pogrešna :) Možeš molim te pomoći u objašnjenju kako ovo što si naveo zaista funkcionira? Naime Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima definira autorko djelo kao u Članku 5. (1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) Autorska djela jesu osobito: ...(izbačeno nebitno za raspravu) – djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, – fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom i) Je li po ovome svaki dizajn koji napravi dizajner u studiju ili agenciji kao zaposlenik njegovo autorsko djelo (ako nije adaptacija nekog postojećeg materijala tj. ako je originalna intelektualna tvorevina? Ako je tako, u Ugovoru o radu koji poslodavac sklapa s radnikom trebalo bi se navesti kako se pravo vlasništva nad autorskim djelom prenosi na poslodavca - koji to onda može prenijeti na treću stranu (klijenta koji je naručio i platio posao)? ii) Kako se tretiraju fotografska djela tj. tko i kako može odrediti što je autorsko djelo, a što nije kod fotografiranja koje recimo radi zaposleni u foto studiju? Npr. sumnjam kako su fotografije za osobu iskaznicu autorska djela, ako su snimljena "po špranci" (ispred bijele podloge gdje mušterija sjedi na točno određenom položaju, u studiju s fiksnim blicem). Jesu li autorska djela "klasične" fotografije s vjenčanja/eventa? Portreti? Kako odrediti granicu (ako se može odrediti)? ...& pitanje koje nije vezano uz rad tijekom radnog odnosa: ako su fotografska djela autorska djela, to bi značilo da se ona mogu plaćati preko ugovora o autorskom djelu? Manja su davanja, pa pitam :)) Odnosi li se to na bilo kakvo fotografiranje (npr. vjenčanja i sl) ili se moraju zadovoljiti neki "posebni uvjeti" da se fotografija smatra autorskim djelom (tj. da je "originalna intelektualna tvorevina")? Tnx na odgovorima! |
| alfa91 [25. 02. 2012.] |
Po mome razmišljanju tvoj studio kao pravna osoba polaže pravo koristiti i zarađivati od svih fotografija ili design radova s tim da se tome radniku ne može zabraniti da i on izlaže i prezentira svoje radove time i ev. zarađuje.Vrlo često vidim samostalnu izložbu novinara Cropixa, izložbu press foto Hrvatske a autori sigurno nisu svi pod jednom kapom.Neki dan je u sklopu Slobodne Dalmacije izašla mala monografija "Dalmacija sva u bilo" (snjeg) gdje ima 10 autora.Nwki od tih autora su zaposleni u SD a drugi su cropix zaposlenici dok je monografiju prodala SD.Dakle i Slobodna Dalm. kao matična kuća,gdje rade za plaću, nekih fotografa je zaradila kao i neke druge pravne osobe su se dogovorile sa fotografom o honorarima za te fotografije |
| mack [25. 02. 2012.] |
ad i: je, svaki rad je autorsko djelo... " Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Autor potpisom ovog Ugovora na XXXXXXX prenosi i isključivo, u cijelosti, teritorijalno neograničeno („World Rights“), u neograničenom broju primjeraka i u neograničenom broju izdanja, izravno i neizravno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem sada poznatom ili u budućnosti mogućem obliku pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), uključujući privremene radnje reproduciranja, pravo distribucije (pravo stavljanja u promet) uključujući pravo iznajmljivanja, pravo izdavanja, pravo objave, pravo priopćavanja autorskog dijela javnosti kao i sva prava koja obuhvaćaju pravo priopćavanja autorskog dijela javnosti, pravo javnog korištenja kao i pravo prerade nad svim autorskim djelima Autora koja će nastati temeljem ovog Ugovora, a sve sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima" Tako bi otprilike izgledao članak ugovora koji pokriva firmu, ali u praksi sve ovo vrijedi dok traje ugovor... Nakon raskida ugovora u pravilu autor ima pravo na "primjerenu" (što god to bilo) naknadu za iskorištavanje umjetničkog djela, premda teško može osporiti korištenje... Ne postoji neka podjela na fotke za iskaznice i one druge... I to ide na ruku autoru... Stvarno pitanje u tom slučaju je zašto je to uopće važno kad se te slike i tako koriste jednokratno... Tu se možeš pozvati na odnos klijenta i firme, povjerljivost i tako to, pa po tom osnovu ograničiti korištenje... Stranka naime prešutno daje suglasnost za fotografiranje samo za određenje namjene i ako nije drugačije dogovoreno niti ti niti autor ne možete fotke koristiti za druge svrhe.... Što se tiče autorskog ugovora, za autorska prava može i to, ali ulazi u drugi segment, radno pravo i ako čovjek radi neko radno vrijeme mora biti zaposlen, bar inspektori tako kažu.... |
| mack [25. 02. 2012.] |
P.S. ovo je pisano na osnovu prakse u RH, ali mislim da se niti drugdje bitno ne razlikuje... |
| Tomislaw [25. 02. 2012.] |
Neću citirat zakon obzirom da mi se ne traži, ko ne vjeruje nek kopa po narodnim novinama, al slobodan citat na osnovu iskustva s tom problematikom glasi: Autorska prava su neotusiva i neotuđiva osim u slučaju smrti autora kada su ona nasljeđe i ulaze u ostavštinu pokojnika. Pravo na iskorištavanje autorskog prava je se može prenijeti na treću osobu. No autor ima pravo na opoziv prava na iskorištavanje autorskog prava uz nadoknadu pretrpljene štete korisniku prava na iskorištavanje. Govoreći hrvatskim, a ne pravnim jezikom. Fotograf uvijek ima pravo staviti svoj radu u portfelj i za potrebe portfelja, i u te svrhe primjerice može staviti fotku na svoj web na kojem sebe promovira, otisnuti za neku foto knjigu koja mu služi u promotivne svrhe itd. Sve to u slučaju smrti nasljeđuju nasljednici (supružnik ili djeca). I to ne može niko oduzet, čak ni sam autor se tog prava ne može odreć. 1* S druge strane, pravo na iskorištavanje autorskog prava se obično pokriva ugovorom o radu u kojem poslodavac kaže da fotograf (ili bilo koja druga autorska djelatnost) ugovor obično definira tako da se pravo na iskorištavanje autorskog djela prenosi na poslodavca. Odnosno, firma je ta koja može prodavat fotku po ovakvim ili onakvim uvjetima. Ali... autor može ovo opozvat u bilo kojem trenutku i poslodavac tu ne može apsolutno ništa, uz jedan uvjet, autor mora nadoknaditi štetu. I tu se stvari kompliciraju. Naime, fotograf se u ovom slučaju može predomisliti i reći da ne dozvoljava firmi da i dalje prodaje njegovu fotku, no u tom slučaju mora nadoknaditi buduću štetu. Znači, mora nadoknaditi nosiocu pravna na iskorištavanje autorskog prava svu potencijalnu buduću zaradu. A tko će procijeniti u kolko primjeraka i pod kojim uvjetima bi se ta fotka u sljedećih XY godina prodala i kolko bi se time zaradilo, sudski vještaci. Kolko oni to mogu točno procjenit, paaaa ne mogu :-))) Kolko dugo bi neki fotograf radio u foto studiju da opozve svoje pravo i nadoknadi štetu foto studiju (koji protiv ovoga ne može apsolutno ništa), to je već nekaj drugoga. :-) Slična praksa je manje više svugdje. 1* Po pitanju odricanja autorskog prava, odnosno nemogućnosti istoga. Stvar je navedena ne zato jel bi se većina autora htjela toga odreći, nego je uvedena upravo zato da poslodavac ne može zabraniti autoru samopromociju. Obzirom da su zakoni i u Hrvatskoj i u Srbiji velikim dijelom ostavština SFRJ, bojim se da radiš, ne prekršajno, već krivično djelo. |
| weberica [25. 02. 2012.] |
CITAT IZ EDUKACIJSKOG UDŽBENIKA O AUTORSKOM PRAVU: Autor stječe autorsko pravo činom ostvarenja djela. Za razliku od drugih oblika intelektualnog vlasništva poput, primjerice, patenata, ne traži se nikakav formalan postupak registracije autorskog djela – autor postaje nositeljem autorskog prava ostvarenjem djela. Kakva ovlaštenja obuhvaća autorsko pravo, odnosno, koji je njegov sadržaj? Načelno, pravni poredak priznaje dvije vrste ovlaštenja u okviru autorskog prava. To su autorska imovinska prava i autorska moralna, odnosno osobna prava. Autorsko moralno, odnosno osobno pravo u prvom redu je pravo autora da bude priznat kao tvorac određenog književnog, znanstvenog ili umjetničkog djela. /… / S druge strane, autorsko imovinsko pravo jest isključivo pravo korištenja autorskog djela. Autor može ustupiti imovinska prava koja proizlaze iz njegovog djela drugima sa ili bez naknade. ZAKLJUČAK: 1. Dizajner je autor svega što stvori bez obzira da li je zaposlen u firmi ili nije. 2. Dizajner ima autorsko moralno pravo da za vrijeme i nakon odlaska iz firme svoje radove stavi u svoj portfolio te bude priznat kao tvorac tih radova ukoliko drugačije nije određeno posebnim ugovorom između dizajnera kao autora i firme u kojoj radi. više na: |
| omot [25. 02. 2012.] |
Jedno pitanjce: Ako je radno mjesto zaposlenika bilo: designer, pisac članka, projektant...ili bilo koji intelektualni kreativni čin...moje je pitanje glasi: Za što je on primao plaču ? - da li je to samo dolazak na posao? U mom poslu (projektiranje u arhitekturi) od novog zaposlenika tražim (osim diplome - koja mi i nije najvažnija, ali je to propisano) da mi pokaže što je do sada radio (bilo na vježbama bilo u drugoj firmi). Možemo to nazvati i portfolio. Kad završimo projektiranje koje je naručio investitor (kupac) on plača tu uslugu i raspolaže s tim rješenjem. Dakle, ja kao vlasnik tvrtke ili kao autor djela ne mogu istu stvar prodati trečoj osobi. Mogu to iskoristiti za svoj portfolio, ali u slučaju javne prezentacije istog djela (to je i moj web portal), trebam dopuštenje onog za kog sam to napravio (investitor/kupac). Jednog dana ako taj zaposlenik odtiđe iz moje tvrtke ima pravo radove koje je radio u radno vrijeme i za plaču koristiti u svom porfoliu, ali nikako ne može to djelo-taj rad prodati dalje. Izuzetak je kad se taj rad prijavi kao patent ili zaštiti kao autorsko djelo samog autora. Takva je praksa koju ja poznajem...:-] |
| weberica [25. 02. 2012.] |
|
| omot [25. 02. 2012.] |
Da li ovo nešto objašnjava ? |
| weberica [25. 02. 2012.] |
omot, to je zakon, valjda objašnjava , nisam ga čitala, al na linku iznad toga imaš odgovore koje sam dobila na par mjesta kada sam postavila pitanje koje tebe muči |
| Tomislaw [25. 02. 2012.] |
@omot: pa objašnjava sve. Jest da se treba poprilično skoncentrirati kada se čitaju zakoni, kako bi se mogo pratiti tok onoga šta je napisano. Ali ovo odgovara na postavljena pitanja ovdje. |
| nik [26. 02. 2012.] |
Omot, hvala na realnom osvrtu :) Malo iz gore navedenog Zakona o autorskom pravu: Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU Članak 44. Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem prava iskorištavanja (1) Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom. (2) Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno. (3) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela. (4) Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela. (5) Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske. (6) Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištenja u izvršavanju njegovog prava. . Boldano mi govori kako se ugovorom o radu mogu na poslodavca prenijeti isključiva prava korištenja autorskog djela, koje poslodavac može prenijeti na klijenta (što je i logično i što se u pravilu tako i čini, jer klijent na kraju krajeva i plaća za to da mu se nešto napravi i da to može koristiti - dizajn oglasa u novinama, logotip, fotografije s vjenčanja, fotografije napravljene za reklamnu kampanju, arhitektonski projekt...). Točku 6. shvaćam na način da mi autor npr. fotografije s vjenčanja za koju sam platio ne može jednog dana oduzeti pravo korištenja te fotografije :)) . Ostaje pitanje - i to dosta važno - treba li u ugovoru o radu biti eksplicitno navedeno kako posloprimac kao autor djela prenosi na poslodavca isključivo pravo iskorištavanja autorskog djela napravljenog u radnom odnosu (kao dio obavljanja posla). Po meni bi se to trebalo podrazumjevati, ali nisam siguran. Zna li netko više o tome?
|
| omot [26. 02. 2012.] |
U ovom mojem zadnjem pitanju zapravo se krije mala provokacija. Jedan period života bio sam i građevisnko-urbanistički inspektor. Kad sam se zaposlio i ja sam (kao i večina vas ovdje) naivno vjerovao da pročitavši jedan zakon znaš sve o materiji kaja te muči. Da je tome tako, vjerojatno ne bi trebalo uopće postojati pravnička struka. Postoji Zakon o gradnji, nema puno članaka, naučiš ga na pamet i sve znaš. Tek sam tada otkrio da tu materiju regulira gotovo 70 drugih zakona i 700-800 tehničkih propisa. Mnogi se međusobno dopunjuju, ali isto tako ima onih članaka koji su medjusobno u direknoj ili indireknoj okuliziji. Jedini koji ima pravo tumačenje Zakona je donosioc tog Zakona...ali šuma zakona koji tretiraju tu materiju stvar bitno gleda dugačije. Istina je često najbliža sudskoj praksi (ovo što je @weberica zatražila). Kad bi netko od vas koji čitate samo jedan zakon, temeljem samo njega zatražio putem suda da regulira neko svoje pravo koje si je pojasnio samo iz tog zakona, gadno bi se razočarao sudskim ishodom. Tako često u novinama čitamo novinski komentar nekog sudskog epiloga, a zaključak je : sve je to mafija i namještaljka :-))) U mraku neznanja i prst postaje vukodlak :-} |
| nik [26. 02. 2012.] |
Omot - i opet si u pravu :) Nije to baš tako jednostavno... Obzirom kako imaš tvrtku u kojoj zaposlenici stvaraju i autorska djela u sklopu svog posla, možda znaš odogovor na pitanje koje mi se postavlja: treba li u ugovoru o radu biti eksplicitno navedeno kako posloprimac kao autor djela prenosi na poslodavca isključivo pravo iskorištavanja autorskog djela napravljenog u radnom odnosu ili se to samo po sebi podrazumjeva? |
| omot [26. 02. 2012.] |
@nik...u našoj je struci to riješeno kroz prava i obaveze koje poizlaze iz komore. Neka se prava i obaveze stječu diplomom, druga se stječu ulaskom u strukovnu komoru, prema tome nije potrebno dodatno ugovorom o radu neke stavri regulirati. Sve češće se potpisuje ugovor (ne samo o radu već i ugovor) kojim naručioc/investitor zabranjuje daljnje korištenje rješenja iz projekta za određeno vremensko razdoblje ili trajno kako bi zaštitio poslovnu tajnu...itd. Bezbroj je tu varijanti. Zato mi pomalo naivno i smješno slušati (čitati) ove pričice o zaštiti autorskog prava gledajući jednostrano. Stvar je daleko šira i kompleksnija. Naročito u mom poslu na izradi određenog rješenja sudjeluje cijeli tim i svaki autor unutar tima ima vrlo ograničeno autorsko pravo. Evo npr. koje pe pravo autora zadnjeg designerskog rješenja najnovijeg modela VW Bube (autora Waltera de Silve)? Prema nekima ovdje, on to uzme i odnese i KIA motors pr. :-))) |
| omot [26. 02. 2012.] |
...npr. za ovaj sam projekt potpisao nekoliko ugovora kojim se naručiocu/investitoru obvezujem da se ovo rješenje neće slijedećih 16 godina nikome dati niti na uvid, a kamoli na korištenje. Sve tto vrijedi i za zaposlenike (suaotore ovog projekta :-)) |
| Tomislaw [26. 02. 2012.] |
@omot: pa ovo zadnje šta si naveo, da se ne smije dati nikome na uvid, to se pokriva upravo pravom iskorištavanja autorskog prava koje si prenio na naručitelja. No naručitelj ti nikakvim ugovorom, jer bi on bio u suprotnosti sa zakonm, ne može zabraniti da, primjerice kak si to tu napravio, staviš fotku tu. Ili da na bilo koji način prezentiraš svoj (vaš) uradak dok god on ne ugoržava iskorištavanje autorskog prava. Laički govoreći, možeš to prezentirati kak te volja dok god ta prezentacija nije dovoljna da neko na osnovu tvoje prezentacije napravi istu zgradu. |
| omot [26. 02. 2012.] |
Ako ti @Tomislave misliš da ćeš na temelju ove fotkice moći napraviti repliku ove građevine koja će i svojom funkcijom u potpunosti "skinuti" originil, klanjam ti se dokle živim. Ovako mi ostaje samo uvjerenje da filozofiraš kako bi provocirao ili uopće ne razumiješ ono o čemu sam pisao :-( |
| Tomislaw [26. 02. 2012.] |
@omot: dopuštam mogućnost da nisam bio jasan, ali ajde pročitataj ponovno prethodni post koji sam napisao. Naime, tvoj odgovor zvuči ko reakcija na nešto šta je dijametralno suprotno od ovoga šta sam napisao. |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
