uranio si s pitanjima, trebao si čekati mrmla da se vrati :)))

@ sokol ...mislim da si pogodio srž problema :)

Zašto se ti zamaraš time ?

;-)

FIAP ko i sve drugo okuplja jednu ( usudio bi se reci u postotku vrlo malu ) grupu fotografa koji se izrazavaju kroz tu zajednicu ....

Ne vidim da bas ima neki preveliki znacaj za ukupnu populaciju niti da fotografi koji ne pripadaju tom uskom krugu previse mare za to ....

Ali to što vrijedi i za FIAP, djelomično vrijedi i za većinu drugih fotografskih zajednice, sa ili bez službenog priznanja, onih koji su si nametnutim autoritetom dali ovlasti Apsolutnog, pa kako im se ćeifne određuju što službeno vrijedi milijuna iz proračuna a što ne vrijedi, i to sve od mutnog snepšuta do fotografskog remek djela, samo zavisi o kome se radi i koja lobistička skupina lešinara i hijena stoji iza koga.

Ja bi ih nazvao lešinarima proračuna za kulturu, državnog proračuna, samo FIAP to radi na međunarodnoj razini a razne MAJESTIC grupe u sjeni u Hrvatskoj rade to na nacionalnoj razini.

Pa se tako, nevezano uz fotografiju, pod krinkom turističkog filma, masno plaćaju spotovi za gusle i kompaniju i to iz iz državne kase ! :(

Bljuje mi se od svih tih bisera, od FIAPA pa na dalje ! :(

šta je to FIAP?

..potpisujem @ sokola , sve si to lijepo sročio , rekao umjesto mene , a ja postavio malo pitanja da ljudi, konačno počnu razmišljati :)

majketimile, za nekoga ko se fura na umjetnost web stranica je katastrofa :DD

..ako bih želio biti radikalan , FIAP za fotografiju je, kao karcinom za zdravo tkivo

ja mislim da je to neminovno kad se ljudi udružuju, od najmanjih organizacija, ove, pa sve do velikih.

Jednostavno ima ljudi koji imaju veći dar verbalne komunikacije, nego recimo vizualnu, a kroz društva uspijevaju nadomjestit manjak druge.

Mene su rasprave o FaIP -u uvijek odvukle na čengele. Danas jesi, sutra nisi, danas je sutra.

isuse dugo ne vidjeh lošiji web :P fiap

Ja sam kao muzičar uvijek mrzio natjecanja, iz razloga jer se ne ocjenjuje muzičar koji svira već propozicije koje se moraju ispuniti. No, kad sam ih nekoliko osvojio, dosta su me pogurala naprijed i nije mi žao.

Sigurno je licemjerno ocjenjivati kvalitetu prema broju nagrada, no s druge strane postoje ljudi koji intenzivno rade na tome i to im je cilj, osvojiti natjecanje i na kraju im to i uspije.

Iza svega toga je neosporan veliki rad.

Komisije su uvijek kuhinje i 80% laktaši kojima je isto neki od njihovih ciljeva dospjeti u odbor i žiri. Interesi, interesi itd...

Npr. Dennis Stock je osvojio 1. nagradu Life časopisa i odonda mu se karijera vinula 'sveudilj' (kako Stamać prevodi Fausta:))

To su sve crtice iz nečije biografije, odnosno povijesti i prava priča o uspjehu i kvaliteti nikada neće biti ispričana. Ona se jednostavno prepoznaje i osjeća i zaobilazi široke mase i rasprave na ovakvim forumima, uz dužno poštovanje.

FIAP je kao i HHO i HAZU i FINA itd. institucija i to govori dosta samo po sebi.

Bien a vous:)

@ melodije, istinu zboriš ;)

Još nisam dobio odgovor od pokretača da li ima konkretan razlog za pokretanje ovakve teme.

:(

velim ja-jedan dobar psihijatar imal bi posla...

jos jedna u nizu stvari koje ne valjaju u fotkanju. bas me zanima kad ce s epojavit nesto pozitivno a da svi budu zadovoljni

Nema potrebe za nikakvim prozivanjem, Petre.

@Viper, nije problem u prolazu ili ne prolazu ! Na primjer ja sam u tri godine dobio EFIAP, 69 fotografija, prihvaćeno mi je 264 puta na 56 salona u 26 zemalja svijeta. Prešao sam debelo uvjete za to zvanje, nisam kao neki natezao balkanske salone samo da navučem nekako to zvanje i nisam istu fotografiju konvertirao u crno bijelo ili samo flipnuo, samo da bi imala drugi naziv i donijela zvanje, znam ja jako dobro sve te cake. Nekima nije bilo dosta niti deset godina da ostvare to što sam ja ostvario u tri, ali pošteno bez muljanja, i najmanje fotografija prihvaćeno mi je u zemljama bivše juge, a u Hrvatskoj niti jedna, tako da su sve veze i muljaže isključene. Naprotiv, najviše fotografije prihvaćeno mi je u dalekim zemljama, od Arapskog svijeta, Skandinavije, Amerike, Australije, Indije i da ne nabrajam dalje.

Problem je ustvari puno dublji, problem je što se dozvoljavaju i toleriraju razna muljanja samo da se ne poremeti priliv love i profit, problem je što se više poštuje salon koji robuje birokratskim regulama te institucije zvane FIAP i donosi profit, iako mu je izložba u mjesnoj zajednici format fotografija A4, na plutenu stjenu zakucane s rajsnedlama i na salon se prihvati 79 % radova. Nego salon koji napravi reprezentativnu izložbu, ne robuje glupim pravilima i prihvati 20% radova i ne podilazi nikom i ne želi muljanje, i ne dosađuje ljudima sa svakodnevnim porukama. Takvi saloni kojima je fotografija a ne birokracija i profit na prvom mjestu, financijski krahiraju.

Dalo bi se o tome pisati cijele elaborate, ali da ne dužim, ponavaljam FIAPU je važniji profit od stvarnih vrijednosti koje fotografija pruža !

@Sharpeye, o svaka čast, čestitam !

Hvala sokole!

Istina je da bi se kriteriji za dobivanje FIAP licence na nekom salonu trebali postrožiti, počevši od organiziranja izložbe i izrade printeva, ocjenjivanja do izrade kataloga. Negdje sam pročitao da ne bi trebalo biti više od 25 ili 30 % prihvaćenih fotografija po salonu, e sad, tko se toga drži li ne , ne znam.

No, nadam se i sam da će se stvari poboljšati u pozitivnom smjeru, a ne da se samo gleda na profit, što je u današnjem svijetu, očito, glavna preokupacija.

Rekli bi, sve je to politika :)

Hvala na odgovoru. Imao sam osjećaj da je razlog osobne naravi.

Moje mišljenje:

Digitalnom erom fotografija se raširila do granica koje prije 10-tak i više godina nije bilo ni zamislivo, što je dobro. S druge strane svako lice ima i naličje, a to je da svatko smatra kako zna fotografirati i svako selo želi imati salon fotografije baš iz razloga jer se puno ljudi u datom okružju "bavi" fotografijom i postoji stanovi pritisak da se takva izložba održi. Namjerno stavljam navodnike jer to "bavljenje" kao izraz je u najmanju ruku bedast. Ja uvijek kažem da mi je fotografija hobi, ili kako sam na svojoj naslovnici napisao da mi je psihoterapija.

To me podsjeća na socijalistička vremena kad je svako selo moralo imati dom kulture, u koji se u stvari dolazilo popit pivo i kartati. Toliko o kulturi.

Ne poznam dovoljno FIAP i nisam kompetentan to komentirati, ali već duže vrijeme čujem oprečna mišljenja o toj organizaciji. Ukusi su doista različiti i primjerice jedna moja fotografija koja je bila vicepobjednica svih natječaja za 2011. i druga najbolja ocijenjena fotografija uopće na dpreview.com, na osječkom fotosalonu je bila jednako Stjepo kao i tvoja, "samo" prihvaćena.

Nisam se okušao slati vani je želim najprije skupiti kritičnu masu kvalitetnih fotografija, barem 20-tak pa ću onda. Fali mi još 19. :D

Vidim da ima raznih muljaža i to me sve podsjeća na Eurosong gdje susjedi susjedima daju 12 bodova za pjesme.

Ali isto tako (gotovo)uvijek isplivaju na površinu najbolje pjesme bez obzira na taj način glasovanja.

Mene više brine činjenica da se neki motivi uporno ponavljaju kao primjerice dva bivola koji vuku plug i seljaka u rižinom polju, kolibrić dok se hrani ili bosonoga dječica iz Afrike ili Indonezije zamotana u neku halju i sl.

Stjepo, sjećaš se vjerojatno da sam svojevremeno "napao" jednu tvoju fotografiju jer mi takav odnos spram ljudskog tijela nije prihvatljiv. Ti imaš svoju viziju, a ja ju osporavam i/ili ne prepoznajem, kao vjerojatno ni članovi tog žirija.

Možda je problem u nama, možda u tebi. Mnogi vrhunski umjetnici za svog života nisu bili cijenjeni i prepoznati. Možda tvoje fotografije nisu za FIAP već za nešto drugo.

Svaka organizacija ima neka svoja pravila i očekivanja i u svoje redove uključuje one koji ta pravila i očekivanja ispunjavaju. Zato je isti ili sličan kriterij na većini natječaja koja organizira FIAP.

Svi mi tražimo odobravanje okoline jer nam to godi i jer nam to daje do znanja da smo na pravom putu što nas dodatno motivira. Međutim izostanak takovg odobravanja nije nužno znak da griješimo. Gledajući tvoje fotografije ti si apsolutno tehnički izuzetno potkovan fotograf i to nije sporno. Sporan može biti samo sadržaj i civilizacijski estetski trenutak u kojem prezentiraš svoj rad.

Moje mišljenje je da svatko treba biti svoj, a ne podilaziti drugima. Isto tako svatko tko javno objavljuje svoj rad mora biti spreman na kritiku i odbacivanje. Tko to nije u stanju pogriješio je u odabiru svog izričaja.

Rekoh što mislim. Nadam se da nisam fulao i koga uvrijedio.

..@ boriszulj ..dobro si sve to napisao i slažem se sa iznesenim

..@ hac mnogi tako misle :)