Otvorenje nove izložbe fotografija Saše Ćetkovića: LACRIMOSA
[objava za medije: 22. Listopada 2018.][vijest pročitana 2115 puta]
ZAGREB, 22. listopada 2018. – Zagrebački fotograf Saša Ćetković otvara novu izložbu svojih fotografija, a tema je dolazeći dan Svih svetih. Otvorenje je 23. listopada 2018. u 19 sati u Galeriji Kristofora Stankovića, u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, Staroj gradskoj vijećnici (Ulica sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb). Ulaz na izložbu, koja traje do 2. studenog 2018., je slobodan.
Inspiriran nadolazećim blagdanom Svih svetih sve fotografije sam snimio na groblju Mirogoj. Izložbu posvećujem svim našim voljenima koji su usnuli i koji žive u našim srcima. Istaknuo bih mog prijatelja, Dražena Glavaša koji je svojim životom i djelima pokazao svu svoju ljepotu, sjaj i ljupkost koju prijatelj može dati. „Svi se rađamo kao originali, ali mnogi umiru kao kopije“ često je citirao Dražen – istaknuo je povodom predstavljanja novih radova Saša Ćetković, autor izložbe.
Prigodom otvorenja bit će priređena glazbena točka Mozartove Lacrimose u autorskoj izvedbi na klaviru Kristine Bjelopavlović Cesar i Mateja Meštrovića. Njihova izvedba koja prati fotografije na videu sastavni je dio izložbe.
Iz Predgovora, Antonia Došen, kustos izložbe:
Smrt je samo paralelan svijet sa svijetom živih koju
poneki od nas iščitavaju u simbolici svakodnevice…
Slavna misa za mrtve (Missa pro defunctis) u kojoj Mozart sluti svoj skorašnji kraj za Sašu je tek započinjanje slavljenja predstojećih blagdana. To vrijeme u godini posvećeno je mrtvima, onima koji su nas napustili i onima kojih se sjećamo. Tko su figure u crnom na Sašinim fotografijama? Vidi li on u tamnim sjenama Mozartovog tajanstvenog naručitelja rekvijema, s vremenom mistificiranog kao glasnika smrti? Njegove sjene nemaju lica, nemaju ni jednu prepoznatljivu karakteristiku, oni su ljudi tame. Ali ti prizori ne izazivaju tjeskobu i strah od smrti u nama već privlače pogled, pozivaju nas na analiziranje detalja i interpretaciju umjetnikove uloge u onome što on upravo gleda. Iako gotovo neutralna, pozadina prikaza sačinjena od kamenog zida otkriva puno više nego se to na prvi pogled može zamijetiti. Kameni zid pripada crkvi Krista Kralja s čije su unutrašnje strane, baš na tome zidu, smještene grobnice s nadgrobnim pločama umrlih. Ovaj zid ne razdvaja samo unutrašnji od vanjskog prostora, on razdvaja i svijet mrtvih od svijeta živih, a kako autor osobno kaže, njegove sjene kao da su prošle kroz zid i izišle na svjetlo, u ovom slučaju pred objektiv njegove kamere.
Lacrimosa je posljednji stavak Mozartova Rekvijema, ona je sinteza njegovog rada, kao što je ova serija fotografija sinteza Sašine posvećenosti kršćanskom duhu čime je zaokružena jedna faza njegovog fotografskog stvaralaštva.
Marko Juričić Žižić, osvrt na izložbu:
Kucam na vrata kamena.
- To sam ja , otvori mi.
- Nemam vrata - kaže kamen.
(Wisława Szymborska, Razgovor s kamenom)
Okamenjeni zastor svih tužnih odlazaka umrlih, podignut će, radosni povratak oživljenih.
Kamenu zavjesu sjene smrtnosti naše i smrti naših, otvoriti će ljubav u vjeri nade njihove i naše, kao što kiša natapa da otvori, ukopano i zakopano sjeme na putu do ploda.
O tome gromoglasno sijevaju i svijetle sve naše sjene kao naše zjene, koje usprkos, u tom grobnoslijepom i grobnostrašnom mraku, vide obnovljenu milinu u punini njihovog oživljenja, na vječno im zaživljenje.
Čujete li, kako tiho i o tome pjevaju plamteći sve svijeće u noći Svih svetih, sve-tih neznanih i znanih, oznanjenih na Vratima (Iv 10.9a) njihova povratka u Jutru Novoga Života.
Generalni sponzor: POSMRTNA PRIPOMOĆ, Gajeva 29, 10000 Zagreb, Tel. 01/4556-122, www.posmrtna-pripomoc.hr
