Otvorenje izložbe fotografija “Fantastična zbilja trsa” Mire Martinića

[objava za medije: 8. Studenog 2017.][vijest pročitana 1836 puta]

Čast nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe fotografija “Fantastična zbilja trsa” Mire Martinića u petak 10. studenoga 2017. u 19.00 sati u Galeriji “Idealni grad” u Gajnicama – Argentinska 5, Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 5. prosinca 2017. godine.

Miro Martinić – Fantastična zbilja trsa

Fotografija kao likovna vrsta ulazi u prostor umjetnosti u situacijama kada snimljena scena nije tek bilježenje, već i njena interpretacija, upisanost doživljaja s iskrom emotivnog. Miro Martinić okom kamere ostvario je impresivan opus, posebno zanimljiv u segmentu fotografija vezanih uz kazališne, poglavito baletne, predstave. U novom ciklusu Martinić je otkrivao prikriveno, dajući motivu u nalaženju intrigantnog kadra novu dimenziju. Zašao je u vinograd, među trsove prepoznajući prizore posebne pitoresknosti. Čvorovitost trsova svojim prirodnim rastom u slijedu vremena, ali i određene intervencije na stablu loze (potrebitih za sam prinos ploda) nudi izglede neobične likovne sadržajnosti. Dakako treba ih vidjeti iznad i ispod doslovnog, jer su najčešće neprimjetni u prvom pogledu. Martinić vođen naznakom ideje zamišljene motivske širine čistoćom oka u raznolikoj ponudi, i banalnog i slikovitog, razaznaje privlačnost bogatstva tematske cjeline. Ipak ne radi se o unaprijed strogo postavljenim sadržajnim pravilima već o postupnom skladanju, s nitima bliskih karakteristika na zajedničkoj “ikonografskoj” potki. Martinić se ne vodi atraktivnošću pod svaku cijenu već se istinskim predanjem prepušta logici unutrašnjih dodira. Ulazak u vinograd nije bio tek šetnja u uređeni krajolik, već potreba za poistovjećenjem s njegovim jedinkama, s vitalitetom njihove tvarnosti, s detaljima, idealnim u priči o fantazmagoričnosti u zbilji. Stvaralačkim senzibilitetom Martinić je vidio stanja preobraženog realiteta podignutog do razine fantastičnog. U tkivu trsa izrastaju animalističke forme, gotovo zastrašujuće anatomije, s glavama i gigantiziranim očima, oblici odmaknute stvarnosti. S naglašenim pokretom vidljivim u slutnji napuštanja sigurnosti razvedenog vertikaliteta u boravištu vinogradarskog stabla. U svijetu uzbudljive ljepote “primjerci” maštovite motivike isčitavaju se u rasponima od metafizičkog do nadrealnog, sa scenama višeznačnih prizvuka.

Martinić nadilazi postupke klasične fotografije i složenošću cianografije (obogaćene i vlastitim rješenjima) i radoznalošću postiže slojevitost likovnog polja, tako da svako ostvarenje ( u početnoj datosti identično ) ima karakter originala. Tehnička, a time likovna inovativnost omogućuje Martiniću u odabranoj paleti čistoću tonskog (primjerice u njegovanju plavetnila), prostorna proširenja u kompozicijskoj uravnoteženosti, s potporom svojevrsnoj bajkovitosti činjeničnog. Fasada frekvencijama opne svojom ekspresivnom bujnošću odraz je Martinićevog osjećaja za strukturu materijala, za čvrstoću i pore drveta, za akcente nakupina i tanahnost crteža, za životne sokove koji dotjeruju i razaraju površinu. Martinić mjerom čednosti i strasnosti prati taj dijalog na bojištu godova drveta preko obličja govorljive dramaturgije. S kucavicom svjetla, odnosom tamnih i svijetlih partija, njihovim odmjerenim prijelazima i bljeskom prozračnosti, do svjetla nositelja sugerirane tjelesnosti.

U pomacima motrišta obrisi i obline dočaravaju vrtloge u raslinju, zavodljive i tjeskobne forme, koje je Martinić fotografijama privremeno zaustavlja, a zatim im je umjetničkim temperamentom dao novo vrijednosno ozračje. Potvrdio se kao majstor klasične i moderne fotografije koji vidi mogućnosti i varijacije kreativnih iskoraka.

Stanko Špoljarić

Fotograf Miro Martinić rođen je u Zagrebu 1. rujna 1967.godine.

Od mladosti pokazuje interes za fotografiju, a u srednjoj tehničkoj školi počinje intenzivno proučavati fotografske tehnike i započinje izražavati svoju kreativnost kroz fotografski medij. Iako se u toj dobi očekuje veći interes za modu, više ga interesiraju linije pejzaža i crte lica ljudi koji ga okružuju. Zagorski pejzaž s portretima ljudi tog kraja je i bila tema prve samostalne izložbe još 1988.

Od 1994. u potpunosti se posvećuje fotografiji kao životnom pozivu. U svojoj karijeri radi reportaže, portrete, fotografiju arhitekture, modna snimanja, ilustracije i uvijek pronalazi načina da pokaže svoj osobni pristup, nikad nametljiv, a opet prepoznatljiv i sasvim drugačiji.

Kao kontrast profesionalnoj fotografiji, teme koje ga pokreću u umjetničkom izražaju su pejzaži, portreti ili detalji u prirodi i portreti iz životinjskog svijeta koji svi nastaju kao intimno bilježenje trenutka.

Surađuje s glazbenicima i likovnim umjetnicima na monografijama, publikacijama i katalozima. Živi i radi u Zagrebu.