"Obs©u®otherapi@" u galeriji NEBESKA
[napisao esperanza. 26 Listopada 2010.][vijest pročitana 2083 puta]
Instalacija "Obs©u®otherapi@" (uz izložbu fotografskih slika snimljenih kamerama opskurama), našeg člana br. 436, obscuras-a (prof. Ivica Kiš), bit će otvorena u subotu, 30. listopada 2010., točno u podne, u galeriji NEBESKA, u Rijeci (na Kantridi).
Instalacija "Obs©u®otherapi@" bit će izvedena u "Ljubičastoj sobi" galerije NEBESKA, dok će se fotografske slike snimljene kamerama opskurama moći razgledavati u izložbenom salonu galerije NEBESKA. Instalacijom "Obs©u®otherapi@", "Ljubičasta soba" galerije NEBESKA bit će pretvorena u veliku kameru opskuru u koju će se ugodno moći smjestiti nekoliko gledatelja, te promatrati prirodnu projekciju vedute pred galerijom na pripremljenim velikim zaslonima. Vjerojatno će na projekcijama moći prepoznati i neke od posjetitelja koji će ćaskati pred galerijom i čekati svoj red za ulazak u instalaciju "Obs©u®otherapi@". Projekciju na zaslonima u instalaciji "Obs©u®otherapi@", posjetitelji će moći i snimati svojim fotoaparatima, bilo digitalnim ili analognim, uz pretpostavku da snimaju dovoljno dugim ekspozicijama (sa stativa) ili uz zadovoljavajući ISO. Također će po izlasku iz instalacije "Obs©u®otherapi@" pred galeriju (u vidno polje kamere opskure) moći pozirati posjetiteljima instalacije "Obs©u®otherapi@". Tako će instalacija "Obs©u®otherapi@" proizvesti svojevrstan performance posjetitelja u kojem će se smjenjivati kao autori i kao modeli u prostoru galerije NEBESKA.
Izvadak iz kataloga izložbe: 3 recenzije radova našeg člana br. 436 (obscuras-a).
Leon Battista Alberti, u XV stoljeću znakovito je zapisao "sve stvari mjerimo pogledom", kojim ovaj svijet doživljavamo poput pozornice. Scenographia je tako postala uzorom identifikacije artificijelne perspektive s prirodom. Samo su se "tehnike promatranja" mijenjale. Model camere obscure, izvorno nastao na odnosu zatvorenog promatrača i rupe na zidu, uprizoruje promatraču predstavu kao refleksiju vanjskog svijeta, a ne kao njegovu konstruiranu kopiju kakovu daje albertijeva finestra aperta. Camera obscura ne svjedoči tek o razilaženju "optičke" i "perspektivne" slike, nego uvodi sliku izravno u unutrašnjost neposrednog promatračevog konteksta, u njegov vizualni laboratorij. Autorovo naglašavanje i kontemplacija "vremena ekspozicije" vlastitim modelom camere obscure jest refleksija unutar zadanog sustava vidljivosti, ali i refleksija unutar vlastite potrebe za autoskopijom. Obnova upotrebe i moći camere obscure obnavlja i dijalog o prirodi moći same umjetnosti.
Sonja Briski Uzelac
STANJE STVARI: Osobnost se rađa iz konflikta, boravi u njemu da bi ga usvajanjem referentne točke prevladala,. Ta se referentna točka nalazi u nama ili izvan nas, u prošlosti ili sadašnjosti. Tek jedno je važno. Sklad. Potraga za njime se nastavlja.
U OČEKIVANJU VALERA: Sve je počelo pažljivim doziranjem vremenskih dionica i napokon, doziranjem fotona. Objekti su precizan povod koji po namjeni "motrenja" autor reorganizira u univerzum tonskog materijala. On "starinskim načinom" oživljava doživljajnu moć likovne percepcije.
PRIMJER: Jednostavna fotoeksploracija (mrtva priroda) djelomično ukida "zor objekta" djelujući više kao pozicioniranje valernih akcenata i polutonova, prostirući ih preko granica stabilnih masa, razbijajući se u brazdastim svjetlinama.
Autor je posegnuo za valerima ali ne kao brodolomac u svome vremenu već kao navigator koji dobro osjeća potrebe ljudskog oka, rastrojenog utilitarnom percepcijom. U tome smo suvremenici.
Danije Žabčić
Općenito se, bez obzira na tehničke različitosti, medij fotografije u nekim formalnim aspektima današnje teorije, uspoređuje s medijem slikarstva. Upotrebom dugih ekspozicija, motivi snimljeni kamerom obskurom prelaze iz domene mimetičkog realiteta u ekspresiju perceptivnog ugođaja. Ritam svjetlo - tamnih odnosa proteže se od finih ligaturnih partija, do džezističkih sinkopa. U osnovi takovog gledanja je glazba pretočena u fotografski kadar. Fotografije snjimljene kamerom obskurom daju motivu jak pečat misterioznog djelovanja, te sukladno tome i određeni metafizički predznak, upravo odmaknućem od stvarnog. Na taj se način uspostavlja estetska čistoća koja podjednako djeluje na vizualno psihofizičku motoriku oka i na duh. Time se autorovo oživljavanje ove stare leonardovske i albertijeve tehnike perspektivnog mjerenja prostora kako ga oko vidi, putem znatno mlađeg medija fotografije uozbiljuje, ne samo kao eksperiment već i kao nezaobilazna umjetnička činjenica.
Enes Quien
