Izložba Matthiasa Herrmanna u Dubrovniku

[napisao simon. 8 Veljače 2007.][vijest pročitana 1523 puta]

vrijeme: 8.2.2007. - 25.2.2007., 20,00 mjesto: Dubrovnik; Art radionica Lazareti; Frana Supila 8 organizator: Art radionica Lazareti url: http://www.herrmann-studio.com/ Izložba fotografija '8X10"' Matthiasa Herrmanna otvara se u četvrtak, 8. veljače, u 20 sati, u Galeriji Otok u Dubrovniku. Radovi se mogu pogledati do 25. veljače.

'Matthias Herrmann rođen je u Münchenu, a njegov rad je vezan uz Beč. Nakon što je bio voditelj jedne od svjetski najpoznatijih modernih galerija 'Secesija' u Beču, od ožujka 2006. godine dekan je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču na Katedri za fotografiju.

Matthias Herrmann HIV je pozitivan i njegove fotografije pokazuju potpuno drugačije viđenje života. Matthias problematizira slobodu i zatočeništvo kao jednu cjelinu, ispituje osobnu seksualnost i slobodu kroz zatvaranje u samog sebe. Njegovo fizičko stanje ga ne određuje niti sputava, već potpuno suprotno.

Cilj izložbe '8X10"' je ispitati granice slobode duha kroz slobodu tijela. Postavljajući vlastitu seksualnost u različite kontekste, Hermann želi istražiti gubi li osobna seksualnost svoj smisao ili se mijenja kontekst i okolina koja je promatra. Ideja mu je potaknuti problematiziranje pitanja manjka slobode kao isključivo fizičke nemoći, i pružiti perspektivu slobode kao subjektivnog viđenja stvarnosti i svijeta oko sebe.

Matthiasovi radovi reprezentiraju širok i otklanjajući identitet na metaforičkoj razini, identitet u kojem tijelo i njegovi nusprodukti formiraju kontinuitet. Herrmann obuhvaća zagonetno, oprečne krajeve između muške i ženske strane, vizije i dodira, zbijenosti tijela i njegovog dvodimenzionalnog prikaza, macho i queer-a, nevinosti i zaraženosti, vidljivost svog postojanja nasuprot brisanja postojanja, i trajanje života od rođenja do smrti. Kroz igru i zadirkivanje s motivom tjelesnih izlučevina, kao sredstva komunikacije novih identiteta, Herrmann prije povezuje svoje motive nego što ih stavlja u kontrast.

Herrmann nije samo 'uhvaćen' kroz objektiv, oslobođen otvaranjem samog sebe kroz egzibicionizam te iznosi svoje stavove bez suzdržavanja. On uzima sve umjetničke slobode, dok zapravo jako malo otkriva o samome sebi. Herrmannova ironična kritika fotografske tradicije predstavlja pitanja same spoznaje; koji je rizik dopustiti sebi biti eksponiran oku gledatelja i što gledatelj može shvatiti iz onoga što vidi. Predstavljajući sebe kao prizor, Herrmann izaziva gledatelja tako da ujedno i posjeduje moć i ogoljen je. Herrmann djeluje pobijeđeno time što je sebe učinio vidljivim i ispituje kada ono što se vidi na površini postaje indikacija pravoga sebe, unutarnjega sebe. Herrrmannov rad može se opisati kao kontinuum punoće života (prije nego praznine smrti). (...)

U Herrmannovim fotografijama smijeh ponekad prelazi u crni humor dok se on igra s našim očekivanjima i obmanjuje nas sa svojim (na prvi pogled) vedrim, bezbrižnim tonom. Problematiziranje vremena i krhkosti tijela produkt je njegove HIV -pozitivnosti te se zbog toga bavi često zanemarenim pitanjima i temama. On je taj kojeg vidimo u djelima, a u isto vrijeme on to nije.' Andrea D. Fitzpatrick (iz publikacije 8x10”)