Izložba crno-bijelog svijeta Majcana & Rebernaka
[napisao janimir. 12 Prosinca 2005.][vijest pročitana 1160 puta]
(citiramo:) Moje ime je ROBERT REBERNAK, moje ime je MARIO MAJCAN a sve ovo oko nas je crno-bijeli svijet.
Naš kalendar je ZBILJA crno/bijeli. I ne samo to,
napravljen je ZBILJA na negativima.
Napravljen je za ljude:
- koji znaju što je fotografija
- koji nisu fascinirani kalendarima na kojima
plastični komadi razgibavaju ekstremitete
- koji znaju što je DS 21 Decapotable
Predmnijevamo da spadate među gore navedene. I zato...
Pozivamo Vas na predstavljanje
kalendara i izložbu, u petak 16. prosinca
u 19 sati, u galeriji 01,
Turinina 3.
Ako ste na taj datum zauzeti, izloženi kalendar
možete razgledati do 20. prosinca.
(:konac citata uz kojeg bih dodao da je Turinina u Novom Zagrebu,
da je riječ o kalendarima formata 100x140cm,
te da je autorski dvojac podjeljen na dizajnera (R.R.) i fotografa (M.M.),
a uz jednu od slika iz kalendara prilažemo i tekst kataloga:)
KALENDAR ZA SVA VREMENA
Kalendar je nezaobilazno mjesto naše orijentacije u vremenu: tu bilježimo dane i sate ugovorenih sastanaka, planirane poslove, obaveze, rođendane, svece, sve izjednačeno u niz apstraktnih točki na isparceliranoj vremenskoj crti. Kalendar implicira racionalan, proračunat odnos prema životu. Kalendare koriste oni koji vladaju svojim vremenom, koji ga ne troše uzalud, koji ne "zgubidane". Jer, zna se, vrijeme je novac. Vrijeme, jedno amorfno trajanje, kalendari pretvaraju u niz mjernih jedinica (mjeseci i dana). Tom racionalnom, matematičkom, izbrojivom (i odbrojivom) svijetu autori ovog kalendara subverzivno su suprotstavili 12 fotografija - iracionalnih, apsurdnih, izvrnutih, okrenutih naglavačke. Ironični, duhoviti komentar suvremenog života i njegovih fenomena: osvrt na svijet zaglušen bukom informacija i premrežen višesmjernim komunikacijskim kanalima u kojem se izdvaja djevojčica koja umjesto mobitela na uhu osluškuje tišinu iz Petrovog uha. Ili zaokupljenost novcem i zaradom, agresivno napadanje potrošača svakojakim nagradama koje preplavljuju novine, vizualno buče i u idiličnoj, nevinoj atmosferi ranojutarnjeg ispijanja kave u jednom od gradskih kafića. Sve su fotografije inscenirane, sa pomno izabranim protagonistima i rekvizitima. Komentar je u njima diskretan, prikriven u naizgled sasvim običnom, ponekad i idiličnim žanr prizoru, sadržan tek u jednom detalju. I proces nastanka fotografija oprečan je ritmu vremena u kojem živimo, prespor za hitanje dana kojemu svakodnevno svjedočimo: rađene drvenim fotoaparatom, na velikim negativima sa posebno pripremljenom emulzijom najfinijeg zrna, neke su se razvijale i do 40 minuta. Kompjuter, za autora fotografija simbol tog tehniciziranog, hladnog, otuđenog i užurbanog svijeta, eliminiran je iz fotografskog postupka, namjerno nadomješten "klasičnim" oblicima intervencije u stvarnost: aranžiranjem inače nespojivih predmeta, iskrivljavanjem viđenog debelom lećom, postavljanjem likova u neobične, ponekad i bizarne situacije. Za razliku od agresivnog visokosofisticiranog high-tech svijeta, savršenog, kozmetički obrađenog u kompjuteru, u stvari jednog artificijelnog svijeta, autori ovog kalendara nude jednu drugu sliku: meku, komornu, toplu, bogatu tonskim prijelazima i nijansi, u kojoj je komentar podastrt diskretno, nenametljivo, ali sa stilom. Dani su nam svima odbrojani, ali slike su vječne. Zato je ovaj kalendar za sva vremena.
Maša Štrbac
