Lincura, sirištarka žuta, vladislavka, encian, gorčica (Gentiana lutea). Raste na planinskom i predplaninskom području, na gorskim travnjacima.

Stabljika joj je uspravna, okrugla i glatka, iznutra šuplja. Raste visoko, preko metar, listovi su nasuprotni, ovalno široki. Cvijetovi su zlatno-žute boje i nalaze se u pazušcima i gustim skupinama.

Priprema rakije od lincure:

Svijež korijen lincure se izreže na sitne komade (veličine kocke šećera), i prosuši na suncu. Za jedan litar rakije dovoljno je 10g korijena. Korijen se stavi u tamnu staklenu flašu i nalije ljutom rakijom. Dobro zatvorena flaša se ostavi na tamno mjesto da odstoji najmanje 21 dan, uz povremeno mućkanje.

Podstiče lučenje sokova i enzima za varenje, poboljšava krvnu sliku i opšte stanje organizma. Pomaže kod proširenih vena i skleroze moždanih kapilara.

Upotreba:

Pije se po jedna mala (0.3) čašica, ili velika (0.5) za krupnije osobe, najbolje ujutro 15 minuta prije doručka.

Goga je sve točno napisala a Stjepan podsjetio da je lincura zaštićena biljna vrsta i sakupljanje (branje) njezinih dijelova (osobito korijena) je zabranjeno i kažnjivo u RH.

To je i razlog zbog čega nisam naveo lokalitet ovog bogatog staništa lincure. Pasionirani planinari vjerojatno će prepoznati lokalitet staništa ali od njih ne prijeti ugroza lincuri.

Ne se uzbuđivati! Niti berem bilje, niti radim rakiju, jer je ne smijem piti zbog alergije na alkohol... ;))) Ono, samo sam htjela reći da se može napraviti i rakija kao lijek!... :)

krasan snimak i poučan foto:-)