Ja ću ti reći nešto, vrlo otvoreno i vrlo dobronamjerno

Kad si došo na fotozine postavio si nekoliko slika koje su mi imale ono nešto, sjećam se npr. autoportreta u razbijenom ogledalu snimke nekog skladišta, tako nečeg itd.

Sada odabireš motive na vrlo specifičan način, ja bih rekao da je to vrlo nezahvalan odabir motiva u kojemu većina promatrača ne vidi ništa. Ja nisam stručan da sudim o kvaliteti, nego govorim čisto subektivno.

To su posve obični prizori prikazani na posve običan način. Da s tim nećeš postići neku gledanost, to ti je valjda jasno, a vjerojatno ti nije ni važno. Nije mi ni na kraj da ti savjetujem da tražiš druge motive, jer svatko mora odabirati kadar prema svojim afinitetima.

Sugerirao bih ti da googlaš (pod slike) "petra slobodnjak rasprodaja" i "marko ercegović slobodno mjesto" (sigurno ima još toga, ali nisam neki poznavatelj foto-scene i znam samo za ovo dvoje). To je po motivima nešto slično ovom što ti pokušavaš. Razlika je da kod njih fotke imaju "ono nešto", iako ne mogu reći da u svim njihovim fotkama vidim "to nešto", ali u većini ipak da. Probaj pogledati, malo usporediti sa svojim fotkama, vidjeti što je slično a što različito itd.

Pronaći će se i kakva zanesena, da bude tvome oku ugodna :)))

Vidio sam one harekrišne na Sljemenu neki dan, bili su svi redom sretni i drukčiji, jeli se tu krije možda moje rješenje? :D

kad sam vidija fotku pomislija sam ovde jedini koji može nešto lipo pronać je šumski,ali i on se preda;)

Nisi jadan,sve šta te ne ubije to će te očvrsnit-ojačat ;)))

@dido: a gdje mene nađe kao primjer pozitive, ja valjda najviše prigovaram na fotozinu

@filipe: A čuj, izabrao si najnezahvalnije motive da ih fotkaš. Oni su u današnje vrijeme možda moderni u umjetničkim krugovima (poglej malo radove sa photodaysa, tamo često ima takvih fotki), ali ovdje kod nas amatera na fotozinu za njih nema previše razumijevanja (točnije, skoro ništa)

Ja s vremenom imam sve više razumijevanja za takve fotke, a prije ih nisam volio. Ne mislim da sam postao pametniji, nego sam se valjda naviknuo i naučio prepoznavati neku ljepotu i u takvim fotkama. Ali, mislim da je to najteže kvalitetno poslikati. Jer s običnim motivom, bez obrade, s vrlo jednostavnim pristupom fotkanju, koji na prvu izgleda kao snapshot - na taj način je jako teško napraviti dobru fotku, a da zbilja ne bude samo snapshot.

Puno je lakše snimiti pejzaž, neku živinu, neku zgodnu curu - to svi kuže i to u prosjeku dobro prolazi i lakše je za snimiti da izgleda

kao (koliko-toliko) dobra fotka.

@pisoj:

Što se mene tiče, filipove fotke su tehnički ok: ekspozicija, fokus.

I kadriranje/kompozicija su uglavnom ok (za moj pojam).

Motivi su mi čudni, tu mi je najveći problem.

Sjećam se jednom davno sam ti rekao za jednu sliku čamca "ta smeđa voda nije lijepa", na što si odgovorio "kod nas je takva voda, meni se sviđa". Tada sam tek shvatio da svatko vidi drugačije i ima drugačiji pogled na ljepotu.

Ovisi kako definiraš riječ "fotograf".

Ako je "fotograf" zanatlija koji će što vjernije prenijeti prizor ispred sebe na foto-papir (ili jpg-datoteku), onda si dobar. S tim se mogu vrlo efikasno snimati lica za osobnu iskaznicu ili neki predmeti za katalog izložbe. Taj zanat je osnova bez kojeg nema ništa (ili skoro ništa).

Ako je "fotograf" umjetnik (joj što ne volim tu riječ, jer se ne da definirati, a ja sam ipak tehničke struke i volim da sve bude razumljivo i jednoznačno), onda nisam baš siguran. Umjetnička fotografija (ne, meni to nije 500px i 1x koji su 99% kič, ali mi nije ni photodays koji je otišao u drugu krajnost konceptualne umjetnosti) po mom subjektivnom mišljenju mora zadovoljiti nekoliko kriterija (a isto vrijedi i za slikarstvo i druge umjetnosti):

1) zanatski mora biti prilično dobra (gdje je minimum, ne znam) ili odlična

2) mora biti iskrena i osobna, ne napravljena sračunato da se dopadne ili da se proda (inače to najčešće prelazi u kič ili svjesno kopiranje drugih)

3) mora u gledatelju pobuđivati neku emociju (ne mora nužno biti pozitivna emocija) ili ga tjerati na razmišljanje

4) mora zadovoljavati estetske kriterije dotičnog medija (ne mislim da mora biti isključivo nešto lijepo, niti da sve mora biti u zlatnom rezu, ali neki vizualni SKLAD mora postojati pa makar sve bilo napravljeno izvan svih pravila i makar je motiv ružan)

Između gornja dva pola (zanatlija i umjetnik) postoji i cijeli niz među-razina, gdje se svatko može manje-više uklopiti: hobisti, amateri, reporteri, kolporteri, helikopteri itd. ;)

Daj Filipe,skuliraj se,naveo si u ovom zadnjem hrpu bezvezarija koje nemaju veze s vezom :/

Maloprije ste napisali da vas ne zanimam, i pozdravili ste se samnom, pa evo vas opet natrag

"Gledaj sklad..."

Ne mogu reći da mi kompozicijski tu nešto posebno smeta (osim možda malog desnog stabalca koje je presječeno rubom kadra). Mogao bih to analizirati ovako kao ti, ali to je analitika, a ja to više radim po osjećaju (mislim da je tako bolje, ali opet - računa se konačni rezultat).

Od gornje 4 točke ispunio si 1, vjerojatno 2 i poprilično 4.

Ali kod mene osobno ova fotka ne pobuđuje ništa, ne vidim tu ništa zanimljivo niti neku priču, niti neku atmosferu, niti emociju, niti me tjera na razmišljanje, apsolutno ništa. _TO_ je problem.

Kad pogledaš dobru fotku, moraš osjetiti leptiriće u želucu, bilo kakvu emociju mora pobuditi u gledatelju. Ovdje na fotozinu smo 90% osrednji amateri (sebe tu također svrstavam) i to je često samo jedan leptirić, možda i veličine moljca, ali barem nešto.

Čudan odabir motiva, kako Ubrat veli, može biti dobar jer ti daje originalnost/iskrenost (točka 2), ali bez ostale 3 točke... Možda tebi ova fotka u želucu napravi roj leptira, mogu to čak i razumijeti jer ljudi su vrlo različiti. Problem je da kod većine drugih ne pobuđuje ništa.

I za kraj, evo ti link na jednu od (prekonekoliko) mojih fotki koje nisu baš dobro prošle (LINK).

Da li sam prestao snimati ovakve stvari? Nisam. Snimam ih za sebe. Ali ih vrlo rijetko objavljujem jer znam da to druge ne zanima.