Odlično pogoďen klik.

U srce ga dira, što ovaj čovjek - svira!

hvala

«IBRO DIRKA»

Kada se pomiješa seosko naslijeđe, radnička četvrt, par nogometnih utakmica, visoka politička elita i pokoja ljuta rakija šljivovica onda se otvori vrijeme od meraka.

A merak podrazumijeva izvlačenje hormona iz staništa zapaljenih endokrinih žlijezda. I tako sve kreće. U početku veselo, razigrano a onda Ibro Dirka počinje sporije prebirati po basovima i stvara novo ozračje. Tiho, jezivo, sumorno, nostalgično i sjetno. I evo, još pokoja kapljica šljivovice i u eteru se stvaraju jonski zapisi o neprežaljenoj ljubavi, njenoj ljepoti, neostvarenim snovima i svim mogućim odricanjima. U eteru se stvara maglica nejasnih likova izmiješanih poput karata.

Pa opet, par dubokih basova i nekolicina onih plavo obojanih Be i Ce tonova.

Tada se vrhunac nazire, tijelo se podiže, oči se otvore a usta škrguću, ispuštaju zvukove, onomatopeje, kojekakve krikove. Stanje kulminira a Ibro Dirka se smješka i rakijom podgrijava.

Kulminaciju prati razbijena boca, čaša ili odskok sa stolice na stol.

Onda sve utihne.

Iz usta umornog slušača cure tekućine a od umora i ispražnjenih hormona tijelo jednostavno klone.

A Ibro Dirka?

On nastavlja, za sebe, ovaj puta samo za sebe….

Priča samo takva.

bravo

Odlična