Odlična serija fotografija prerasla je klasičnu priču na zinu o fotografiji kao takvoj. Razlog je jednostavan: ovdje je to priča o jednom trgu/rivi koja je ogledalo duše grada-legende. Samim time to je i priča o gradu. Učili su me da bi odnos stare i nove arhitekture trebao biti kao odnos između čovjeka (starog i mladog). Mladi kao pridošlica, treba poštovati starijeg, ali zbog toga ne bi trebao zatomiti svoju mladost. Pronaći mjeru između poštovanja tradicije i obilježavanja vremena u kojem se živi, jedna je od najosjetljivijih zadaća oblikovanja prostora. Svako o tome ima svoj sud, a ova seija fotografija (ili slija kako @Bugica simpatično veli), predivana je kronologija ovih prostornih događanja.

Meni osobno se ova današnja realizacija izuzetno sviđa. Mislim da je odrađena upravo sa tom mjerom o kojoj pišem. Ali tko sam ja da o tome sudim? Ne živim sa tim gradom i nemam taj osjećaj nostalgije koju svaka takva kulturna sredina ima.

Zato mi se poslije sveg mojeg lamentiranja na ovu temu opet nekako najlogičnijim zaključnom čini misao koju je (i opet) spomenula @Bugica: Svako vrijeme nosi svoje...

Ovaj dio nove rive mi je najdraži. Dobro da si imala puno materijala iz ''prije'' da bi ova serija mogla nastati.

viđa mi se...