:-))))))

Josina, kako mu i ime kaže, oniži koščat nemasan učitelj, biciklom ide na posao. Svaki radni dan prođe kroz selo do škole, a nedjeljom do crkve. Subotom predveče, namazao bi kose uljem za sjaj kose koji mu još djed ostavio.

Sjećao se, mažući tjeme, kako se djed vratio iz prvog svjetskog i iz ranca izvadio crnu bočicu i rekao: - Od ovog kosa raste!-. -To na moju glavu neide! Jok!- viknuo je Mile,otac mu. Puno godina kasnije umro je ćelav skroz naskroz.

Uzevši unuka na krilo istresao je djed ulje na dlanove,protrljao i počeo mu masirati tjeme. -Sad će tebi did zagarantirat lipotu-.

Tog proljetnog jutra Josina je kao i svaki put sišao s bicikla pred kraj sela i nastvio ga gurati pogleda uprtog u omanji prozor zadnje kuće u selu. Tu Mande živi. Stao bi naspram prozora, kao da popravlja lanac bicikla i gledao pletenice koje uokviruju lijepu glavu na prozoru. Gledao je sve dok ženski glas ne bi pozvao Mandu da izvede blago na pašu.

E, tog jutra galama i cika mu privukoše pažnju. Ljudi su se motali i trčkarali oko kuće.

-Što se to događa?- priupita babu Zdenku na cesti.

-Mande se udaje!- Nastala je pomračina. Josina je polako naslonio bicikl na stupić u polju kao pijan, izvadio eliksir i prosuo ga po biciklu i polju. Pješice je otišao u Tibet.

i jos jedan osmjeh pricici... :)

samo takav!

Sretan rođendan!!!

Sretan rođendan!!!!!

svaka čast, sretno!