Bravo. Odlično si ovo izveo.

Koji si objektiv koristio?

nisi vidio planeticu pa ne kuzis smisao stabalca, sasa

Bas lepa fotka

Dobro vidi spetreko što se tiče nadeksponiranosti, ali, da bih istakao crvenilo cigle u sivi dan morao sam je lažno hdr-ati i ode bijelo gore, dobro sad moglo se selektirati i itd, da se mora bih. Naime, želio sam pokazati dominantnost Katedrale nad svim i svačim u okolini. Zato sam i pristupio panorrrrrrami od 180 stupnjeva. U tih 180 ušlo je i drveće i ostatak iz dva razloga: 1. to je zatečena situacija, 2. trebalo mi je za planeticu element ravnoteže. Opet se moglo i više kemijati itd da sve bude dokraja dotjerano.Al mene je pokojni prof Peterlić učio da ako je sve previše dotjerano gubi autentičnost. I to je Istina. Inače to sve stoji da može bolje!

A sad o žicama. Ja sam protiv brisanja žica (osim u slučaju kad viri samo komadić žice u kadru i sl)

Protiv sam zato jer te žice i žičice i porculanske čašice jesu element zatečen u situaciji trenutka i zaslužuje biti na fotografiji. Ovo je doba električnih vodova raznih profila. Početak XXI i cijela druga polovina XX stoljeća obilježena je žicama. Posvud su. Pripadaju tom okolišu dopadalo se nama to ili ne. Narušavaju prirodni okoliš, ali njihova važnost nadilazi estetske kriterije pojedinog snimka. Evo zašto: imam kolekciju starih razglednica iz Austro-Ugarske na kojima su grdovi i sela iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Crne Gore. Na većini tih razglednica nema ni spomena žicama. Takvo doba. A ako bi se negdje i zatekao automobil skupili bi se ljudi i djeca u poziranju rijetkim fotografima koji su posjećivali te krajeve. Svaki dolazak struje imao je značaj te su se opet svi slikali kraj "bandera" i žica. Ako ove digitalne slikice požive ( šansa da se to dogodi je manja od 10%, šteta) kao ove stare papirne usrdno se nadam da će oni koji ih budu gledali govoriti kako su te žice narušavale estetiku neba i građevina ali daju jedan štih vremena ( kao bubi frizure dvdesetih i tridesetih) i kako danas (dakle 2098. g) kad je sve bežično izgleda bla bla bla. Žice postoje i moraju radi vjerodostojnosti biti na snimkama kako bi u budućnosti znali da je tako bilo.

Ovo vrijedi samo ako se fotografija prezentira kao dokument, (a taj dokument se obrađuje samo u tonskim dijelovima zbog male dinamike elktronskih medija -senzor-ekran-kompresija)

Artificijelnost panorama. Iako su dokumentarne,panorame ne prikazuju stvarno ono što se vidi na licu mjesta jer je nemoguće ljudskom oku zahvatiti toliko koliko vidi ovih panoramskih uljepljenih 60 fotografija. Isto tako oko ne vidi ni galaksije u daljini. Zato se služimo alatima koji omogućuju proširenje osijetila vida.

Za mene je čista metafizika spoznati da panoramu od 360 stupnjeva mogu pokriti malim pomakom oka. Ljudska percepcija ima mogućnost vida muhe, dakle saćastog sagledavanja cijele sfere.Čak se tome ni ne divimo koliko je začudno u perceptivnom smislu. Kad sam prvi put napravio panoramu 360 s fotoisječcima iz videa pradavne (era P2 celeron) 1999. i zatim to poljepio i povećao metafizika gledanja istovremeno u dva suprotna smjera me je obuzela i drži do danas.

Panorame su intimističkoglobalističko sagledavanje cijelih gradova, sela i regija. Izrađujem ih u punom formatu koji varira oko 4.500x24.000 piksela.Uzmem srednji plan osobe u hodu na ulici i zatim odzumiram na najveći total cijele panorame. Vidim lice- vidim grad.

O planeticma idući put.

ti si moj idol! =)