Iz cjeline božićnih običaja, izuzev Božića kao središnjeg vjerskog i tradicijskog blagdana, najbrojnija predbožićna događanja (pučki običaji i razne pobožnosti) vezana su uz blagdan Sv. Lucije, koji se slavi 13. dana prosinca. Poznat je u čitavoj Europi i duboko ukorijenjen u Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji i nekim dijelovima Slavonije te zaslužuje izdvajanje u zasebnu tematsku cjelinu.

Blagdanom sv. Lucije započinje božićni ciklus narodnih običaja: sadnja pšenice, gatanja, proricanja… Zaštitnica je vida i ona koja donosi svjetlost. Podarit će svu onu djecu koju nije obišao sv. Nikola. Nju neće pratit krampus, jer će zločestu djecu strašiti kao crna baba Luce. To njezino dvojstvo tumači se dodirom predkršćanske crne Luce i svijetleće kršćanske, piše Maja Alujević iz Etnografskog muzeja u Splitu.

Dan sv. Lucije svojim običajima, značenjima i simbolikom označava pravu pripadnost božićnome krugu običaja, počevši od sijanja pšenice, vjerovanja, gatanja. Tolika različitost tradicija, običaja, gatanja i vjerovanja, gradskih i seoskih tumači se tim što je dan 13. prosinca, sve do uvođenja gregorijanskog kalendara 1691. godine, smatran najkraćim danom godine, pa se oko njega, usredotočilo mnogo folklornih tradicija.