© copyright 2009 - 2024 limijer
Sudbine
Da smo se sreli na nekom drugom mestu sa sigurnošću bih tvrdio da takva dikcija i boja glasa moraju da pripadaju prvom spikeru državnog radija. Zapamtio sam mu ime odmah. Ipak, želim da još malo slušam taj glas. Zato krećem rukom ka beležnici i molim ga da sve ponovi. Strpljivo me gleda u oči i polako govori. Na kraju dodaje: - Nemojte zaboraviti moje ime, molim vas. – Ne brinite, evo, zapisao sam. Gledam slova na malom papiru. Da je sudbina htela drugačije, ona bi se nalazila na odjavnoj špici glavne informativne emisije neke televizije ili bi čuli kako ih izgovaraju na kraju neke radio emisije. Ovako, brzo nestaju dok sklapam stranice, ali dok me ima biće u mojoj glavi.
- Ako više nećete da me fotografišete, ja bih da krenem. Imam posla.
| Double [24. 08. 2009.] | Uf=) Opet kombinacija priče i fotografije odlična. Svaka čast |
| rudla [24. 08. 2009.] | Uh,baš snažno...i fotografija i priča.Sudbine,nadam se da će bit negdje okupljene,slikom i tekstom... i uvezane u korice :) pozdrav majstore :) |
| talic [24. 08. 2009.] | već sama fotografija govori mnogo, život je život,......... |
| 69-PAUL [24. 08. 2009.] | Teske su nakada zivotne price,one realne..?!A fotografija ih itekako otkriva..!!! |
| GoSt [24. 08. 2009.] | tako jednostavno za pročitati, a... |
| FotoMachak [24. 08. 2009.] | opet dobra priča. perom i slikom. Možemo si samo zamisliti što se odigravalo u Tomislavovoj glavi. Došao lik s fotićem pred njega i traži upravo njega, Tomislava, da mu pozira. Ovomu (našem Tomici) su se odmah u glavi pokrenule sve iluzije o životu u ''velikom'', njemu nedodorljivom, svijetu.....Eh kad bi Tomislav znao da je to sve jedna licemjerna laž i farsa. No njemu jadniku nedostaje znanja... |
| NeRa [25. 08. 2009.] | Još jedna filmska. Glavni je lik ozbiljan, s odgovornim i samosvijesnim izrazom lica, ali s dozom tuge u pogledu, pogledom koji propitkuje sugovornika da li mu vjeruje ... Jer on vjeruje u ono što govori... stoji usred svojeg života, sam baš kao i likovi oko njega, a iza njega, obješenjački se smije žena, kao personifikacija sudbine koja se, eto, tako poigrala s njim, koja zna njegovu istinu i kroz smijeh nam želi poručiti da mu ne vjerujemo... A možda je sve jednostavnije: u njihovim svjetovima ima samo ozbiljnih (tužnih) i veselih ljudi! Tko će znati... kako da ostanemo ravnodušni?...:))) |
| FotoMachak [25. 08. 2009.] | ''Blago siromasima duhom. Njihovo je kraljevstvo nebesko'' - možda je to riješenje NeRa. Opis ti je NeRo odličan :) |
| ante_os [26. 08. 2009.] | stvarno nemam riječi :) predobro obožavam vaše fotke i priče, uvijekme iznenade! svaka čast! |
| else [27. 08. 2009.] | :) prava fotografija.. lijepo. :) |
| canon_barbarin [27. 08. 2009.] | strašno dobra fotografija...od statista, koji bi mogli slobodno preuzeti i glavnu ulogu do samog Tomislava Jovanovića. |
| gogoya [27. 08. 2009.] | duboki naklon! :) |
| LePro [27. 08. 2009.] | skidam kapu... i za fotku i za priču... |
| memex [27. 08. 2009.] | jao kakva pričaaaaaaaaaaaaaa...CARE :) |
| spot [27. 08. 2009.] | strašna fotka, svaka čast majstore ... |
| kill_the_day [02. 09. 2009.] | Mogao bi gledati ovu sliku satima...Izvanredno!!! |
| celava_pjevacica [03. 09. 2009.] | vracam se na ovu...i gledam... |
| tomar [03. 09. 2009.] | odliËna fotka! |
| sanda [08. 09. 2009.] | i opet zmarci niz kicmu... |
| Ejla [11. 09. 2009.] | ( najrađe bih sad obrisala svih 1300 i nekoliko fotki u mojoj galeriji) :( |
| gres [22. 09. 2009.] | CIJELA ova galerija sudbina je toliko MOĆNA i močna (opet mi ova smočila oči!)... i ostajem ponovo bez riječi! |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
