Za dva dana vrijeme se ipak sasvim popravilo. Osim toga sada u Rumisbergu više nije bila nikakva senzacija vidjeti „čovjeka koji kraj ceste čuva veliku kutiju na vrh ljestava“, pa mada se u Rumisbergu kao i svim malim mjestima prolaznici pozdravljaju i otpozdravljaju jedni drugima bez obzira dali se poznaju ili ne, sada su me svi pozdravljali kao poznatu osobu, a ja sam svima otpozdravljao mada sam većinu tih ljudi sreo prvi, zadnji i jedini put u životu. Pojilo ispred kuće Gutknechtovih nije jedino staro pojilo u mjestu. Ima ih desetak i sva su u funkciji mada ih stanovnici rijetko koriste (jedino za zalijevanje cvijeća). Pomislih kako bi takve grandiozne monolitne kade bile „iskorištene“ kod nas. Jest da je kolovoz u Hrvata žešći od kolovoza u Švicaraca, ali evo baš danas je dobro zapeklo, a u susjedstvu se dvoje djece praćaka u plastičnom bazenu nasred tratine. Pojilo kraj ceste za njih kao da ne postoji, a meni dođe da mu pritrčim i zaronim do dna. Široko je metar, a duboko barem pola metra pa je u njemu barem dva kubika vode jer dugačko je 4 metra! Na jednom kraju voda stalno dotiče kroz brončano curilo, a na drugom kraju ističe u kanal preko izlijeva isklesanog u monolitnoj stijenki. Bočno je u monolit uklesan je broj (godina) 1809. Tipografski brojka ne izgleda baš kao da je iz tog vremena, no možda je „popravljana“ kasnije, a možda je to samo broj iz kantonalne „evidencije“ pojila. Razgledavam pojilo sa svih strana. Curilo od lijevane bronce dugo oko pola metra zaliveno je na svom ležaju olovom u kameni stup, također monolit kvadratičnog presjeka od kojih pola na pola metra visok 1,5 metar! Na vrhu stupa monolitna piramidalna „kapa“, a na vrhu kape kamena kugla promjera 25 cm. Zašto to ne bih snimio? Dolazim sa kamerom (napunjenom sa ILFORD-om) i stavljam je kraj izlijeva, a onda odlazim po blok za skiciranje. Tu sad nema više nikakve bojazni da će netko dirati kameru ako je ostavim. Svi žitelji Rumisberga već znaju o čemu se radi. Prije no što sam počeo snimati i crtati, gledajući bistru vodu u pojilu sjetih se još nečeg. Odlazim i ubrzo se vraćam sa dvije cijevi, čekićem i tri plastične boce od „fante“. Postavljam „instalaciju“ na česmi. Cijevi polažem u pojilo. Divno se prelamaju u vodi, a plastične boce napunjene vodom iz česme cakle se na suncu. Čekić polažem na dno pojila. Tek mu rub drške dotiče površinu vode. Kao izračunato. U 13:31 skidam poklopac i počinje snimanje, a ja započinjem crtež. Nakon samo 10 minuta, prekid snimanja! Zove me brat na ručak. Sve ostavljam, spuštam poklopac preko rupe i odlazim ručati. Ovo je prva slika koju snimam u nastavcima, rekoh bratu. Vratio sam se pojilu, kameri i crtežu tek nakon sat vremena. Brat je došao samnom i donio veliko zrcalo iz kupaonice. Njime možemo dosvjetljavati dijelove motiva koji su u sjeni, reče mi. Sve me dočekalo na pojilu onako kako sam ostavio. U 14:59;30 nastavio sam snimanje premještajući boce po pojilu, a crtež sam dopunjavao podacima o tome gdje i koliko dugo je koji predmet sniman. Odlučio sam da plastičnu bocu punu bistre vode koju sam stavio neposredno pred kameru ne mičem nikamo tokom cijelog snimanja. U njoj se svjetlo tako jasno prelama, a kameri opskuri je sve „oštro“ pa me zanima kako će na slici izgledati taj lom svjetlosti u boci. Zrcalo sam namjestio tako da baca odraz sunca pod strehu kuće. Tad se vratio automobil koji je u prvom dijelu snimanja bio parkiran iza kuće, a u međuvremenu je nekamo otišao što nisam ni primijetio po povratku na sajt. Sada je međutim stao na drugo mjesto, pred kuću. Drugu od tri boce, onu dalju, premjestio sam već na početku drugog dijela snimanja malo dalje, a treću bocu ostavio sam na istom mjestu još 5 minuta nakon početka drugog dijela snimanja. Zatim sam je stavio dalje na rub pojila pored cijevi. Pred sam kraj snimanja skinuo sam šešir i stavio ga na kamenu kuglu povrh pokrova stupa sa curilom da se snima zadnjih 270 sekundi. U 15:12 završio sam snimanje. Brat mi je pomogao pokupiti čitavu „instalaciju“ sa pojila, a sa snimanja smo odmah otišli u podrumski laboratorij. Razvio sam negativ. Na snimci je čitava priča sa premještanjem stvari zabilježena i crtežom. Od 3 boce na slici ih se vidi svih 5! I dva automobila, samo što je onaj drugi malo proziran. Vide se i tragovi bljeskova kromiranih dijelova automobila što su prolazili! Jedino se šešir uopće ne vidi.