Ako hoces adresu! Ali ti je nazalost svega par metara od stvarnosti, odmah uz cestu. Vise djeluje sa strane nego sto jest. I takve ideje sacuvaj za stare dane (pretpostavljam da nisi vec sada u njima).

U medjuvremenu sam pohodio tvoje stranice i upoznao se malo s tobom. Godine ne krijes, kao neki/mnoge.

Bijeg od stvarnosti koja me tlaci je za mene uzeti fotoaparat u ruke (inace je bas uvijek samnom, ali ne u ruci) i uci u nepoznato. To za mene znaci biti u svom svijetu makar u gomili koja me uglavnom dozivljava kao redikula. Cak i u tom svijetu koji te inace tlaci. Vidjeti stvari onakvima kakvima ih drugi ne vide. Ne prozivljavam fazu svjetske boli, ali ponekad se trebam izvuci iz strke koja me melje, zastati i osluhnuri, pogledati stvari, ljude svijet. Uglavnom ih tada vidim onakvima kakvi doista jesu. U trci se njihovi oblici, karakteristike i boje razlivaju.

Ovaj kaić nije za mene samo zapustena podrtina, vec nesto sto mi prica pricu o svojoj proslosti, vise od svoje buducnosti, koja se cini vrlo izvjesnom.