lice i znatiželja djeteta, stav odrasloga,životna scena, bravo:-)

@zum, agni, Batos - hvala vam

Gorane, o Romima mogu pričati na više razina. Sa sociološke i osobno fotografske. Selo Piškorovec u kojem sam bio posjetio sam s jednim mladim Romom koji je godinama udomljen kod mojih frendova. Da nije bilo njega ne bih niti ušao u selo. Selo je izolirano od ostalog svijeta i ima sva obilježja rezervata. Kad sam banuo u selu djeca su bila istovremeno i znatiželjna i plaha i poigravali su se ispred moje kamere. No sve to bilo je kratkog daha jer bi se u tili čas stvorio netko od odraslih i rastjerao bi ih sve uz deračinu i povike. Odmah sam bio svjestan da se nalazim u fotografskom El Doradu. Motiva kud se oko okrene. Moj fotografski gen bio je na 100% i osjećao sam se poput nekog lovca. Iznutra se moj egoizam i želja za dobrom fotkom borio sa stavom da poštujem sve te ljude, a to dvoje često ne ide jedno s drugim. Zapravo, ja ih poštujem, no tada je skroz prirodno da ih s razumijevanjem pustim da bježe preda mnom, strancem koji je banuo s neba. Osobno niti sam ne bih volio da mi dođe netko i samo me odjednom želi fotografirati. Razumijem ih jer im je vjerojatno već iks puta bio netko od novinara i izigrao je njihovo dostojanstvo i povjerenje pišući isključivo ružne stvari o njima. U ovom selu većina od njih živi polu divlje, a jedini legalni izvor zarade im je socijalna pomoć koju uglavnom odmah zapiju već drugi dan. Moj mladi prijatelj Mladen koji me je pratio ima dvadesetak godina i radi kao pomoćni kuhar. On mi sam kaže kako ne bi više mogao živjeti ovdje jer je ovo živi Texas. U selu vlada hijerarhija i zakon jačega. Ovdašnjim Romima nisu strani krađa, ubojstva i incest. Na neki način, oni su zarobljenici vlastitih i tuđih predrasuda. Oni ne vjeruju bijelom domicilnom stanovništvu, a ovi pak ne vjeruju njima, Romima. Vrhunac moje avanture od dvadesetak minuta bio je kada sam došao u centar sela. Glazba trešti izvelikih zvučnika, ispred mene velika gužva. Vidim veliki stol na kojem se nalaze zaklane kokoši, a žene čerupaju iste. OPkruženje filmsko. Želio sam pošto poto uhvatiti taj motiv no začas nas jeokružila gomila iz koje su nam direktno prišli očito pripiti muškarci. Shvatio sam da je došao trenutak za povlačenje. Mladen i ja sjedosmo u auto i zbrisali smo brzinom kojom smo i došli. Tako je moje fotkanje završilo sa nekoliko fotki koje sam uhvatio na periferiji sela gdje atmosfera nije bila toliko nabrijana. Oni Romi koji odluče nešto napraviti od svoga života uglavnom se izdvoje fizički i napuštaju ovo selo jednom zauvijek. Ukratko tako je izgledao moj izlet u romsko selo.

Mačore,hvala ti na ovom osvrtu!!

lijepa fotografija i dobra priča