Care ova ti je odlična, obavezno uz skladbu :)))

Pozdrav od meme zeme

uf... promijenio si kut

gledah nesto puta, ko ti, bez komentara. odlican i kut i kadar i trenutak. i fina obrada, ko uvijek (mada me pomalo na cb vuce)...

ovo je fantastično, bravo, vrlo jaka fotka!

dobra,bravo!pozdrav drnda;)

fala, ejladoublesandaagninicolsseewolfmrvanadrkan! :-}

ejla - he-he jesam, i kanim opet! ovo bijaše zapravo proba dokle se drndalica more odmaknut! (to je gabarit - ja bi još metar-dva!... :-p )

sanda - kako se g9 fest muči sa izraženijom svjetlodinamikom, često pribjegnem hdr-u tj. tonemappingu! (pogotovo kad su u pitanju nepomični objekti, a i tak fotkam isključivo sa stalka!...) pak mi bi žal konvertirat posle tolko kinjaže... (a i original je u boji, ne? ;-} )

agni - muziku je zapravo odabral đel... (ups, krivo!) vjerojatno g. kubrick, ja sam ju samo citiral da bu jača asocijacija...

nicols - moram priznat da sam podosta o hdr-u skontal rujući po tvom "hdr" albumu!...

e dečec evo ti jedna dobra:

O ČITANJU I PISANJU

Od svega napisanog volim samo ono što je napisano vlastitom krvlju. Piši krvlju i iskusit ćeš da je krv duh.

Nije lako razumjeti tuđu krv: mrzim besposlene čitaoce.

Tko pozna čitaoca, taj neće ništa više za nj učiniti. Još jedno stoljeće čitalaca - i sam će duh smrdjeti.

To, da svatko smije naučiti čitati, upropastit će ne samo pisanje, već i mišljenje.

Jednom je duh bio bog, zatim je postao čovjekom, a sad će biti još i ološem.

Tko piše krvlju i u jezgrovitim izrekama, taj neće da ga čitaju, već da ga uče napamet.

U planinama je najbliži put onaj koji do vrhunca k vrhuncu: ali zato su potrebne duge noge. Pojedine izreke treba da su vrhovi: a oni, kojima se govore, veliki tjelom i duhom.

Zrak rijedak i čist, bliska opasnost i duh pun prpošne zluradosti: to se uvjek dobro slaže.

Oko sebe hoću demone, jer sam odvažan. Odvažnost, koja rastjeruje demone, stvara sama sebi demone - odvažnost se želi smijati.

Ne osjećam više s vama: ovaj oblak što ga vidim pod sobom, ta crnina i težina, što im se smijem - upravo to su olujni oblaci za vas.

Vi gledate prema gore, kad težite za uzvišenošću. A ja gledam dolje, jer sam uzvišen.

Tko se od vas može ujedino smijati i biti uzvišen?

Tko se penje na najviše planine, taj se smije svim žalobnim igrama i ozbiljnim žalostima.

Odvažne, bezbrižne, podrugljive, silovite - takve nas želi mudrost: ona je žena i ljubi uvjek samo ratnika.

Vi mi kažete: " Teško je snositi život!" A čemu vam onda prije podne vaš ponos, a navečer vaše podavanje?

Život je teško snositi: ali nemojte biti tako nježni! Svi smo mi zajedno ljupki magarci i mazge za nošenje tereta.

Što bismo mi mogli imati zajedničko s pupoljkom ruže koji dršće jer mu je kap rose pala na list?

Doista je tako: ljubimo život, ali ne zato što smo se navikli na život, već na ljubav.

U ljubavi je uvjek ponešto ludila. Ali uvjek ima i ponešto uma u ludilu.

A i meni se čini, meni što dobro stojim sa životom, da leptiri i mjehuri od sapunice i ono štoje poput njih među ljudima, znaju najbolje što je sreća.

Vidjeti kako lepršaju te lagane, budalaste, kitnjaste pokretljive dušice - to navodi Zaratustru na suze i pjesmu.

Vjerovao bih samo u jednog boga, u onog koji bi znao plesati.

A kad sam ugledao svog đavola, našao sam ga ozbiljnog, razložitog, dubokog, svečanog, bio je to duh težine - zbog njega sve stvari padaju.

Ne ubija se gnjevom već smijehom. Naprijed, dopusti da ubijemo duh težine!

Naučio sam hodati: otada mogu trčati. Naučio sam letjeti: otada ne želim da me tek gurnu, kako bih se pomakao s mjesta.

Sad sam lagan, sad letim, sad sebe vidim pod sobom, sada u meni pleše bog.

- Tako je govorio Zaratustra.

Friedrich Nietzsche, "Tako je govorio Zaratustra".

:))))))

fala,gresboddgogoya! :-}

bodd - fala ti! otkril si, priznajem - neznanu mi, dimenziju potke za fotku, a koja mi je bogme jako bliska!... dobra, jako dobra! ;-}

Odiseja 2001, kompjuter podsjeća na monolit, a sunce iznad njega...

U svakom slučaju izvanredna... treba se samo malo dublje zagledat u fotku.