jel tada pao koji ulet?

tipa: pročitao sam ovu knjigu. jako mi se svidjela.... jeste li za kavu.

:)

a mozda je ostala zauvijek neprezaljena...

"sjećam se bilo je to u proljeće, sad već davne osamdestosme, kad sam zbog puke dosade otišao u grad. nekakav bezličan sivi dan, sa previše svijetla i premalo kontrasta u zraku, jedan od onih dana kada neznam što činiti sam sa sobom. fotoaparat sam ponio mahinalno, bez razmišljanja, kao što to inače činim, nekak' reda radi da ne stoji doma. tumarao sam gradom dok se nisam odlučio posjetiti prijatelja koji je svoj studentski budžet krpao radeći u knjižari u Smičiklasovoj. uvijek sam volio dolaziti tam', miris novih knjiga i strahopoštovanje sa kojim ljudi šutke listaju i proučavaju nova izdanja. nekakav spokoj koji donosi samotna razmišljanja, tihi žamor ljudi i njihovo poštovanje prema znanju i mudrostima drugih ljudi pred čijim djelima se nalaze. htio sam nekakvo društvo i nekakav razgovor, ali trenutak kad sam stupio u knjižaru shvatio sam da je u biti točno to što mi je trebalo. drukčiji mir od onog kućnog, mir koji djeliš sa drugim ljudima. Zdenko je taj dan radio ujutro, no sad to nije ni bilo važno. krenuo sam prema policama prepunim knjiga tražeći ništa, bez ikakve ideje o ikakvoj knjizi. pažnju mi je privukla blijeda sjena i slabašan odraz na pločicama. tada sam podignuo pogled i vidio cijelu figuru. polako, poštujući tišinu, sam podignul aparat izoštiril i škljocnul proklinjući buku zatvarača. nije me ni pogledala: "možda je i bolje tak'" pomislio sam. neka mi ona ostane kao nepoznanica, kao zapis jednog života u kojem sam sudjelovao a da ona to nikad neće doznati"

:)))

malo mi se tipkalo danas

Lijepa fotka, a bogme se i Joki iskazao :)))