"O lunskim maslinama se ne može pričati – doslovce ih treba vidjeti i doživjeti… Smještene su na ¨provi paškog otočkog broda¨, na onom gornjem dijelu, kamenitom, surovom, burom okrenutom dijelu našeg otoka koji blješti pod suncem…Za razliku od blizu smještene mondene Novalje, na Lunu je čudesan mir, tišina, glasanje zrikavaca, tek pokoji blek ovaca i šum mora, miris proljeća… Pogled na čudesno lijepi kamen kojeg je čovjek pokušao kontrolirati i sve njegove prednosti upregnuti za opstanak iz kojeg na neki božanski, bajkoviti način izrasta niz stabala masline… Koliko god ih ima, a ima ih zaista puno, svake je posebna, drugačija, prekrasna u svojoj dugovječnosti, svaka ima svoju priču… Svaka je proživjela bezbroj jakih naleta snažne, okrutne velebitske bure koja je ostavila svoj trag na njoj… Maslina je zaista posebno, gotovo čudotvorno drvo. Njeno je stablo nisko, vijugavo, kvrgavo, žilavo, ispucalo, obilježeno bezbrojnim brazdama – gotovo prirodno umjetničko dijelo. Na Lunu kao da se dokazuje ona stara priča – škrto tlo, gotovo bez vode, uz obilje sunca i upornu, vrijednu ljudsku ruku daje najbolje od sebe ne bi li i na taj način nagradili čovjeka za njegov iskonski rad. Za obići lunske maslinike treba ostaviti dva do tri sata vremena jer su one smještene na oko 23 hektara škrtog otočkog tla na kojem raste, kako se pretpostavlja, oko 80.000 maslina, među kojima se veličinom i fantastičnim oblicma izdvaja oko 1.500 stabala "Oblice", cijepljene na divlju podlogu, divlju maslinu "Olea oleaster" . Iako su puno poznatije i razvikanije nasline u Izraelu i u Grčkoj, Lun je karakterističan po koncentraciji takvih stabala na malom prostoru te po njihovoj starosti. " citat: Vesna Karavanić