malo mi je to sumnjivo jer nema teksture platna..

Danas je sve moguće. Meni izgleda kao fotografija

Hiperrealizam u slikarstvu postoji od 60-ih godina prošlog stoljeća (podrijetlo: Amerika, naravno) i bazira se (gotovo redovito) na fotografiji. To je najčešće vidljivo na tim slikama zbog fotografskih elemenata koji su uvedeni u djelo (fokusna dužina, pogreške objektiva, polje dubinske oštrine, reprodukcija boja, upotreba svjetla, ravnoteža bijele boje, čak i flare). Meni je zadivljujuća vještina ljudske ruke i upornost koja je potrebna za takav realizam, ali to je sve - mene te slike podsjećaju na fotografije, ne na slikarstvo.

P.S. - u Rijskmuseumu u Amsterdamu sam prije petnaestak godina pogledao izložbu Halsa, Rembrandta, Vermeera (i ostalih) i par remek-djela je toliko realističnih da mi je bilo teško povjerovati da su ljudi tako mogli slikati prije par stotina godina. Ali, ta djela mi ipak nisu djelovala kao fotografije kao djela hiperrealista.

Istina, camera obscura i lucida i još neka pomagala donijeli su perspektivna usavršavanja u likovnoj umjetnosti, ali ti ljudi ipak nisu imali fiksiranu tehničku sliku (fotografiju) i nisu imali svjetlosno dovoljno jake objektive za rad na velikim formatima (a ja sam gledao platna od par kvadratnih metara). Pročitao sam negdje da neki hiperrealisti rade i s projektorima (precrtavanje).