pa ne učimo ih mi, uče ih američki filmovi jer je to super, a naša tv to podržava

jasno da je puno kompleksnije, samo koliko vidim nema volje u široj zajednici da se stvari promijene, moral cijel društva pa i pojedinaca je drastično pao

Kopca mi je uzeo riječ iz usta! Odgoj počinje u kući!

Evo nešto vezano uz to, i prilično deprimirajuće što se tiče generacije današnjih mladih ljudi (istraživanje kako mladi rangiraju određene 'vrijednosti', provođeno kroz zadnjih 50 godina, obratite pažnju na skok slave u zadnjih 10 godina):

Link na članak: link

Što reći... kad čujete da netko tuli o brandovima kao da su ne znam kaj, nemojte ga odignorirati kao do sad nego ga pred svima spustite na zemlju.

Quetzy, bogme je. :-((

Kopca, mene to očajno smeta, a smeta me što je to samo glas vapijućeg u pustinji, da parafraziram jednog pjesnika.

K vragu, učio sam klince da ne bacaju smeće po vani, ukazivao da smo jednaki pa bilo koja boja kože ili novčanika bila i svu ostalu hrpu savjeta, a onda ispadnem staro gunđalo. Ispada da je onaj splitski, čini mi se, grafit "malo nas je al smo govna" pogođen u sridu.

Znam ja, pomislit će si hrpa zinovaca šta to SMVO zadnjih dana moralizira, al brate dozlogrdilo.

Došlo je do toga, da svaki puta kada mi djeca izađu van, ja strahujem... Pa čemu??!!

@SMVO, Djuan - potpisujem obojicu...

quetzy istrazivanje je o rangiranju vrijednosti u po dvije najpopularnije tv-serije. znatno bi ilustrativnije bilo tablicu po rezultatima 67. rangirati, 97. je, zanimljivo, tako reci u vlas ista, 77. i 87. uz tek lagane varijacije, no 2007. je odjednom sustav vrijednosti doslovce kompletno naglavacke okrenut. vrijedi procitati bar sazetak clanka.

Evo vam moje iskustvo od nedjelje. Supruga i ja krenuli sa najmlađim sinom u bio park Divlje vode. Tam sam fotografirao ovu i ovu fotku. Hrpa nas mazi, čoha te drage životinje, fotkamo ih, klinci se rastapaju nad njima, smiju, vesele, a onda dođe jedna familija i mali priđe jednom tom praščiću, a ćaća mu aže da se stane kraj prasca, nek napravi rukom gestu kao da puca i kaže malom: "Ajde stani sine k'o da je mrtav, k'o da si ga upucao". Pitamo ga mi zašto tako, moj sin pita zakaj taj striček to govori, a frajer nas pogleda k'o idiote, pokupi malog i uvrijeđen do groba ode. Mi se zgledali samo... Koliko puta sam vidio strahote što ljudi rade životinjama u Maksimiru i to u nazočnosti djece. Oggy30 bi o tome puno mogao pričati. :-((((

ajmo malo pozitive !!!!!!!

kakve veze ministarstvo školstva ima s time?

škola je po definiciji promašena kao ustanova... nijedna OBAVEZNA škola ne bi smjela biti odgojna ustanova.

(ne)Odgoju se učimo doma a onda takvi idemo u školu. Nema tog učitelja, profesora koji može zamijenit i odgojit klinca kojeg je roditelj propustio.

socijalne službe imaju previše posla, sustav zakazuje en general, i onda čitaš o klincima u splitu čiju je mamu tip propucao sačmaricom i koječemu drugom, pa i o Metkoviću.

sanda, u pravu si (trebao sam detaljnije čitati)... to znači da nas pun udar takvog zaokreta tek očekuje :/ (a početke već vidimo)

hehe, thanks na fotki ;)

je, nekad me stvarno fascinira kako ljudi kad 'odrastu' izgube neke od najbitnijih osobina...

heh, vidjevši roditelje na fotozinu u ova dva threada, samo se nadam da ću i ja jednog dana uspjet svoju djecu tako dobro odgojit.

škola nije odgojna ustanova, a onaj tko je završio učiteljsku akademiju ili profesorski smjer na fakultetu NIJE odgajatelj tuđe djece već samo SVOJE.

i nema te sile zakona koja može natjerati Rudlu ili Cincu (sorry curke, no za vas dvije znam da ste prosvjetarke) da odgajaju tuđu djecu. Njihovo je da im prenesu znanje, a ne da ih uče kako se ponašati i što se smije a što ne, pogotovo ne na elementarnoj razini "kućnog odgoja" gdje spada ono da ne možemo cipelarit kćer Nikše Kaleba niti pretuć Luku Ritza...

nekad u "mračna vremena" postojale su šibe u školama... i svejedno nije (puno) pomoglo, zašto misliš da bi sad pomoglo kad imamo šarene telefone?

Roditelji odgajaju djecu. Škola je sekundarni odgajatelj. Ona potiče određeni sustav vrijednosti i samo može poučavati što je dobro i poželjno, a što ne, i u skladu s tim postaviti pravila koja se unutar škole moraju poštivati. Kad se nađete u razredu nasuprot 25-oro djece koja su odgajana u različitim sredinama i obiteljima, pitate se što vi tu možete napraviti. Govorim iz prve ruke. Da, može se, ali nikad bez suradnje škole i roditelja te cijele zajednice. A zajednica mora učiti da je nasilje neprikladno. Govorim općenito o sustavu, a ne o pojedinim slučajevima u kojima škola nije pravilno postupila. Sve strukture reflektiraju duboke globalne promjene i nada da će tamo neko ministarstvo riješiti stvar...hm, teško izvedivo. Da nije tako, ne bi neke osnovne škole u svijetu imale detektore metala na ulazu.

‎"Današnja mladež je potpuno iskvarena, lijeni su, ne poštuju starije, samo im je razvrat i zabava na pameti".-citat iz Babilona star par tisuća godina.

to se isto odnosi i na ovo, uvijek je bilo bogatijih i siromašnijih,uvijek je bilo snobova i uobraženih. A škole i vrtići su mjesta gdje se uči preživljavati...ružno zvuči ali tako je.

sigurno je da je žalosno što se dešava, a dešavalo se i u moje vrime(ne tako davno) samo što internet onda nije bio toliko raširen, informacije nisu tako brzo putovale a teško da bi i ova informacija došla do većeg broja ljudi da se ne radi o poznatom rukometašu-

Iz navedenog članka bi se dalo zaključiti da je Hrvatska zemlja blagostanja u kojoj na cijeli razred ide tek jedna siromašna djevojčica. Socijalna slika u našoj zemlji je daleko gora, pa i u samom gradu Zagrebu. S tom djevojčicom u razred sigurno ide još učenika slabijeg imovnog stanja, ali mehanizam poticanja i primjene nasilja u toj dobi je specifičan. Negativan uzor je jači od pozitivnog. Djeca te dobi se povode za mišljenjem dvoje ili troje razrednih kolovođa jer će u protivnom i sami biti isključeni ili maltretirani. Toga nažalost u svakoj školi ima. Učitelj ne može protiv "statusnih simbola" ukoliko obitelj potiče njihovu vrijednost. Ali bi škola trebala njegovati samopoštovanje kod učenika koji ne mogu pratiti taj standard potičući njihove individualne vrijednosti, umijeća, talente, marljivost, stvarajući im na taj način sigurnost i samopouzdanje. Dakle, promijeniti težište. Svakodnevno se susrećem i sa lijepim primjerima, ali oni rijetko dolaze do medija. Ima dobre djece, požrtvovanih roditelja, i još, što je također važno, dobrih učitelja.

brnistra, daddo, potpisujem. suzanna, za stanje u skolstvu, kao i zdravstvu, bal, bla... zna se tko i zasto je odgovoran. nazalost, izgleda da svako toliko prelazi se granica prema gorem.. tak bar izgleda..

Sad bum ja malo zatalasal i skrenul s prvobitne teme (odnosno, jako bum ju proširil), pa i riskiral da se i ova tema zaključa, ali... :-)

Odgoj je prvenstveno stvar obitelji, ali teško se roditelji mogu potpuno othrvati okolini, pogotovo jer su i sami često loš primjer. Sjećam se jednog dječjeg rođendana, mislim da je bila '91. Klinci od 3-5 godina. Pita se klince ko bu kaj bio kad odraste, i bila je klasika: doktor, astronaut, medicinska sestra, frizerka itd. Samo jedan klinac kaže: "Ja ću bit lopov." Šok i njevjerica. Potpitanje: "Pa zašto ćeš biti lopov?". Odgovor: "Bobo (prijatelj) će biti policajac, i ako me ulove, on će me pustiti."

Otkud klincu takve ideje? Čuo od ukućana, iako nisam siguran da je zbog uzrasta svjestan značenja svega skupa. Naime, u to doba je Kutle bio top tema, i svugdje, počev od kuće, su se mogle čuti priče: "Kutle će se izvuć usprkos tome kaj je pokrao milione, jer ima poznanstva". I normalno da je klinac rezonirao tak kak je rezonirao.

S druge strane, ovo sad nema tolko veze s klincima kolko s odraslima, iz vlastitog iskustva znam da većina ljudi samo puno priča, ali jako je mali postotak ljudi od akcije. Pa je tak vjerojatno i na Zineu, sumnjam da je tu statistika bitno drukčija (znam da sad riskiram da me se razapne na križ, ali kako rekoh, statistika je neumoljiva). Svak ponaosob bu se prepoznal i znal odredit u koju skupinu spada, samo nek bude iskren sam prema sebi.

Svojedobno sam bio u jednoj firmi, cca 40 zaposlenih, i zbog neplaćenih prekovremenih digo frku i paniku (inspektorat, sud itd.) Našo sam se izoliran u firmi ko trinaesto prase, niko nije htio riječi samnom prozborit, a van firme su me pak svi tapšali po ramenu i vikali: "Bravo, pokaži ti njima!". Ne, ni meni nije bilo ništa bolje nego drugima, znao sam da sljedi otkaz i isto nisam imao spreman novi poso ko ni ostali. O nekakvom svjedočenju i iskazima inspektoratu, o tome je suvišno govoriti (znaš, podržavam ja tebe, ali nebi htel imat probleme). Nakon toga malo drukčije gledam i na ove kaj prosvjeduju jer nisu dobili godinu dana plaću. Ak se neko sjeti nakon 6 ili 12 mjeseci tražit plaću, i nije za drugo nego da ga se odere ko mačku. Dok je ovaca bit će i vune.

Primjer drugi, zlostavljanje djece u kući. Tu ne mislim na pokoju pljusku u svrhu odgojnih mjera (s čim se neko slaže a neko ne) već doslovce zlostavljanje. Niko nije zvao socijalnu službu, jer: "ja se nebi štel mešat u tuđi život, to je njihov život". S jedne strane su opet stizale pohvale, a s druge osude jer se miješam u tuđi život.

A kolko je većina ljudi otuđenena i kamena srca, dovoljno govori jedan poprilično friški događaj koji sam doživio u Rijeci. Tu se nije trebalo petljat u tuđi život, nije trebalo riskirat svoj posel, samo je trebalo odvojit malo svog vremena. Ali očito je i to previše za većinu. Ak se nekom da čitat, evo linka na dogodovštinu.

Dok god se većina samo zgraža iz udobnosti svog doma, dotle bolje biti neće.

ovo je grozno, ali ništa novoga. ja sam to proživljavala u svoje doba, poghađajući "elitnu" školu. nisam bila jedina ali to djetetu ništa ne znači ako još nekoga maltretiraju. a tada se o tome nije smjelo ni pisati niti puno napraviti jer se te "uglednike" čija su fina dječica to radila - nije smjelo dirati. djelomično je to moja majka uspjela riješiti, no sve se više-manje bar povremeno opet događalo. tko nije imao para da ih bar donekle prati, a meni nije do tog bilo sve da sam i imala, taj je bio na meti.

tako da to nisu očigledno djeca naučila s televizije ili od tkoznakud, nego očigledno od svojih roditelja koji su smatram gotovo isključivi krivci za takvo ponašanje. istina da i društvo, a sad i mediji, mogu utjecati na djecu no ne u tolikoj mjeri koliko kućni odgoj. jer među tim "bogatašima" u mojoj školi bilo je i klinaca koji su bili drugačiji, čak i pod cijenu da se i njih šikanira zato što se druže s onima koji nemaju toliko para. a među onima koji nisu bili bogatiji bilo je onih kojima su roditelji na sve načine omogućavali da bar prividno mogu pratiti bogataše da ih ovi ne diraju.

da ne pričam da većina nastavnika uopće ne mari za odgoj djece, a oni koji se i za to brinu (znam ih osobno nekolicinu) moraju dobro paziti da im ne dođe koji roditelj objasniti kako su njihovi anđelčići eto tako malo nestašni i da se nemaju kaj oni mješati u njihov odgoj. i to dođu s oružjem, da ih se razumije. ili to da su današnji klinci svjesni da do određene dobi ne odgovaraju sami za svoje postupke, neki čak i nakon tog doba prestaju bit nasilni jer ih se onda može uhapsiti i procesuirati. po meni bi trebali biti odgovorni kao i odrasli vrlo rano, jer vrlo dobro znaju i shvaćaju što rade i kakve su posljedice. ali sva društva štite nasilnike očito :(

Baya, u mojoj školi buržuji su vladali kao što i sadašnji "bogataši" maltertiraju one koji ne mogu to pratiti. tako da ja promjene ne vidim, niti se tada uglednicima moglo išta niti sada, nažalost. iskreno se nadam da će doći do korijenite promjene, a izgleda da sve ide na amreikanizaciju pravnog sustava gdje najmanje ima pravde :(

Oceana, radi se jednostavno o tome da ne postoji autoritet unutar škole koji je nekad postojao. Ne u smislu straha ili osvete od strane ljudi koji su tu da te nauče nego u smislu poštovanja onih koji "znaju više".

Danas imaš klince u srednjoj školi koji u razred nose mobitele koji koštaju više no što njihov profesor sa M (gdje je 10 manje ili jednako M manje od 45) godina radnog staža zaradi mjesečno učeći ih nečem od čega će oni danas-sutra živjeti.

Summa sumarum: Znanje se može kupiti novcem jer smo država u kojoj "mozga ima po 2 marke kilo" (kilo je imenica srednjeg roda u jeziku akademika čija je to slavna rečenica) i u kojoj magistri i doktori svoje radove doslovce "kradu" i prepisuju od kolega.

Što kaže meni jedan drag kantautor: "Postadoše akademci, veći zlotvori neg Nemci, nisu ljudi stigli kasti hvala lepo."

Hoće li se nešto promijeniti nabolje? Teško. TBF-ovci imaju super stih na novom albumu, stvar se zove "Spin doktor", pa tko nije čuo nek posluša.

U čem je zapravo štos?

Ja sam nabrojao trideset ove godine, predzadnja sam generacija pionira, u SKH mi nije bio nitko, u ustašama nisam nikad imao nikog, premlad sam da bih pamtio par-nepar ili dobio stan od SIZ-a.

Roditelji su mi bili kao i svi "starci" dosadni i dozlaboga prepametni u godinama kad sam trebao (od njih) nešto naučiti i shvatiti. Rastali su se puno prekasno (za sebe), živjeli nedovoljno idilično ali i dan danas ne dam reći niti jednu ružnu riječ na ijedno od njih.

Nisu mi ostavili stan ni hrpu love ali sam od njih naučio nešto vrlo važno - misliti svojom glavom.

A to je nešto što klince danas nitko ne uči i ne može naučiti. Servira im se nekakav uzorak koji prate ovako ili onako i automatski ih se trpa u ladice po tome koliko imaju i/ili koga znaju.

Gdje je "zajeb" i zašto i otkud najednom toliko nasilja?

Torta je jedna a puno je lakomih.

Nekad dok sam ja bio mali se znalo:

- Šiptari su bili pekari i sladoledari.

- Bosanci su kopali kanale.

- Slovenci su radili škrinje i televizore.

- Srbi su radili aute i "krali" od svih ostalih.

- Crnogorci su bili lijeni.

- Hercegovci su švercali kavu i auta.

- Hrvati su bili naivci koji su živjeli od turizma i prodavali traktore ispunjavajući "perestrojku".

- Makedonci su prodavali lubenice i ajvar i eurokrem.

Evo što se promijenilo u 20-ak godina:

- Šiptari su i dalje pekari i sladoledari samo imaju vlastitu državu.

- Bosanci i dalje kopaju kanale, nemaju državu, i rade za puno manju lovu i žive lošije.

- Slovenci i dalje rade škrinje i televizore samo ih talijanski dizajn čini konkurentnijima.

- Srbi i dalje rade aute al kradu manje jer nemaju više od koga.

- Crnogorci su se provrijednili skroz.

- Hercegovci su napredovali i sad više ne švercaju.

- Makedonci, pa... i dalje imaju odličan ajvar i lubenice a na eurokremu i dalje piše Takovo, samo piše i Swisslion i proizvode štapiće S-Budget i Clever i još koješta što ćemo nać na hr. policama u stranim trgovačkim lancima.

A Hrvati? (Pardon, građani RH) Pa niš... i dalje smo naivci... samo nam je cijena noćenja porasla da si ni u vlastitoj zemlji ne možemo bit turisti... ne domaći, a bogumi ni strani.

Nasilje?

O da.. nasilje je super, špica, nešto što spada u pozitivni oblik ponašanja. Plavi telefon je zakon. Klincima treba mobitel da bi u svakom trenutku mogli zvat isti. Preventivno. Jer što ih imaju maltretirat starci da treba učit. Zašto ić u školu kad profa sa 45 radi za kikiriki i na kraju godine će i opet plesat kako ja sviram ili će u suprotnom moj tata objasnit mu kako stoje stvari i kako izgleda bit na HZZ-u?

Vrlo jednostavno je... nasilje je za nasilnike način i sredstvo izražavanja - njihov "jezik". I dok god se na taj način izražavaju tako ih treba i (mal)tretirati.

U praksi to izgleda ovako: Dva klinca se u školi potuku a troje stoji sastrane i navija. Dolazi ravnatelj/policajac/netko treći i svih pet namlati ko volove jer je jači i može. Dvoje dobije što je zaslužilo a ovo troje su kolateralne žrtve. I začas je mir.

Naravno da to funkcionira toliko dugo dok i taj "pridošli miritelj" ne dobije batina jer i od njega ima jači, ali to je osnovni princip nasilja. Uvijek postoji netko jači tko će ti (na ovaj ili onaj način) dat po nosu. Što prije to naučiš, to je lakše podnijeti činjenicu da je nasilje ružno i nužno.

nik.. naravno da je... ali ako napišem Albanci bojim se da ću ispasti teritorijalno pretenciozan, no ako si se našao kao pripadnik etničke skupine pogođen... moja namjera nije bila niti ijedan od ovih gore izraza i naziva u mojoj glavi zvuči kao pejorativ.

ali kad te već zasmetalo "Šiptari", čudi me da te nije zasmetalo to što sam Srbe nazvao lopovima ili Crnogorce lijenčinama a Hercegovce švercerima?

U svakom slučaju, moja isprika onima koji su se našli pogođeni gornjim tekstom, no eto taj tekst je moj i ne smatram ga ružnim niti pripadnike gorespomenutih naroda i narodnosti u bivšoj SFRJ sam ičim htio uvrijediti. Ako ipak jesam, vrlo rado ću se iskupiti nekakovim susretom oči u oči pa makar i kroz tražilo (fotoaparata dakako) ili uz kavu&pivo.

Ako Albanci smatraju da je pogrdan, onda jest.

Baš sam čuo neki dan da pravi Albanci sami sebe nazivaju Šiptarima i da to njima nije pogrdno, međutim u Srbiji je to pogrdna riječ za Albance, e sad ko je u pravu?

citat iz Wikipedije

Šiptar je slovenizovani oblik albanskog etnonima Shqiptar (Šćiptar), odnosno Shqipëtar (Šćipetar), kojim Albanci sami sebe nazivaju. Usled negativne konotacije, termin Šiptari se smatra uvredljivim u srpskom[1][2][3], makedonskom[4][5] i drugim južnoslovenskim jezicima.

Daddo, ja ti samo kažem da se od pred 30 godina bar u mom kvartu nije puno promijenilo. znam da je nekad u teoriji barem za većinu škola bila autoritet, no to već nije uvijek i svugdje bilo tako kad sam ja u školu išla. jer sam ja imala te koji doduše nisu imali mobitele u školi ali su imali drugih stvarčica koje si profesori nisu mogli priuštiti. i roditelje koji su štitili njihovo bahato ponašanje ili su bili zaštićeni podobnošću.

danas je to sve eskaliralo, štite se djeca koja to više nisu tamo gdje bi trebala biti odgovorna, više se poše o tome a i roditeljima je dostupnijiveći arsenal.

bažaost, to što ova djevojčica proživljava prošla sam i sama u izvjesnoj mjeri, zato i govorim iz iskustva, osobnog. i moji su razmišljali o prebacivanju u drugu školu. jedino što ja nisam bila jedina kojoj se to događalo.

@Oceana, slažem se s tobom da se u zadnjih 30 godina nije puno promijenilo jer je nasilje u školi među djecom specifično, ono formu ne mijenja, samo sadržaj. Isto smatram da je većini nastavnika STALO do dječjeg odgoja, ako ništa drugo onda iz isključivo sebičnog razloga - da radnu sredinu učinimo ugodnijom. Da ja dopustim da mi pažnja popusti, vrlo skoro bih se kao nastavnik našla u poziciji žrtve i zlostavljanoga.

Mi nemamo pravo izbaciti učenika iz razreda, niti im možemo ocijeniti ponašanje, kako je nekada bilo. Ukoliko dijete razbije vrata ili ne daj Bože doživi nesreću u vrijeme kad je trebao biti na tvom satu, ja sam odgovorna. Možemo ga uputiti stručnoj službi, ali, vidi vraga, pedagog taj dan ne radi jer mu ministarstvo ne odobrava puno radno vrijeme. Defektologa također, a o psihologu možemo samo sanjati. Socijalnu službu isto ne možemo zvati jer se treba zadovoljiti protokolarna procedura, a policiju samo ukoliko se dogodi fizičko nasilje s vidljivim posljedicama. Pokreće se postupak izricanja pedagoške mjere, prva sjednica, druga sjednica (jer zakon tako propisuje i bez toga ne možeš niti sniziti vladanje niti izreći opomenu ili ukor), u međuvremenu se pozivaju roditelji među kojima često ima ljudi kratka fitilja, kojima vlastita djeca manipuliraju...

Kako da nastavnici s radošću odlaze na "odgojne barikade" kad me tamo možda očekuje nečija šaka, oštrica noža ili metak iz vatrenog oružja, što se događalo. Tome nikoga od nas nisu učili na faksu. Mnogo mojih kolega daje sve od sebe i uspješno vladaju situacijom, ali situacija je složena jer je čovjek sam po sebi složen. Na njega osim društvene i obiteljske sredine određuje i genetika. Bez kućnog odgoja škola ne može ništa napraviti, ili vrlo malo.

Ocena, s tom ralikom što su tada bogati bili ipak (malo) odgojeniji, i tko je bio bogat (ili malo bogatiji od većine) nije to pokazivao bahato, s visine i bezobrazno kao ovi danas. Sve je to borba za poziciju u čoporu, bila i bit će, samo šta su sad sredstva iste puno ružnija, nemilosrdnija i bezskrupuloznija. Kao uostalom i cijelo društvo. Djeca uče od roditelja i opet smo zatvorili krug: odgoj.

drugim rječima, čovjek je jedna velika evolucijska pogreška.