Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Intervjui američkih pejzažnih fotografa
Febivjetar
[31. 10. 2014.]

Za sve one koje istinski zanima pejzažna fotografija i koji o njoj promišljaju dalje od običnog snapshota ili dokumenta sa nekog od svojih vikend izleta toplo preporučam odličnu stranicu na kojoj možete naći intervjue sa kremom današnje pejzažne fotografije. Stavio sam link prema intervjuu sa Guy Talom, možda najboljim pejzažnim fotografom današnjice koji isključivo radi sa filmom a na istoj stranici ako odskrolate malo niže naći ćete linkove intervjua sa drugim autorima poput Ian Planta, Michael Fryea pa čak i Erin Babnik koja zadnjih par godina ekstenzivno fotka po Sloveniji i Italiji. Kod Erin je baš zanimljiva njezina usporedba američke scene pejzažne fotografije i europske koja zapravo i ne postoji osim nešto možda malo u Engleskoj. Ovo bi nam svima trebao biti dobar pokazatelj kako to izgleda vani i koliko je ogromna razlika u kvaliteti naše i američke fotografije.

Intervju sa Guy Talom


ivan-c
[31. 10. 2014.]

Super, eto materijala za čitanje na poslu :)

Aragorn
[31. 10. 2014.]

Odlično, tnx!

SMVO
[31. 10. 2014.]

Dobar materijal, i složio bih se da profesionalne pejzažne fotografije u Evropi nema u toj mjeri kao u SAD, ali ne mogu se složiti sa tvrdnjom da nešto malo toga ima u Britaniji. Charlie Waite, Joe Cornish, David Ward, Eddie Ephraums, David Noton, Guy Edwardes i drugi britanski fotografi su, i te kako, poznati i al pari su sa američkima.

Fala ti u svakom slučaju. :-)

Febivjetar
[31. 10. 2014.]

Svi ovi nabrojani englezi su top klasa, al pari amerikancima. Nije to poanta. Ima i u Sloveniji fotografa koji su al pari amerikancima. Erin govori o sceni kao takvoj, o činjenici koliko ljudi u Europi od toga živi. Istina ovi svi koje si nabrojao su profesionalci koji od fotografije žive ali činjenica je da je američka scena najveća i najjača. To je više posljedica toga što su USA ipak jedna federacija koja nije imala carine, granice, ideološko-političke i sve moguće druge prepreke i podjele ko Europa u nedavnoj povijesti a između ostalog jedni su od prvih, ako ne i prvi, koji su se sjetili donjeti zakone o nacionalnim parkovima. Normalno je da im je scena jača.

Baj d vej Mario ove koje si nabrojal su meni i draži i bliži kao fotografi nego ameri. Ameri po mom skromnom sudu, pogotovo mlađe generacije, potpuno pretjeruju u Photoshop manipulacijama.

SMVO
[31. 10. 2014.]

Photoshopa ima na sve mile načine kod njih i kaj je previše, ni s kruhom ni dobro. U svakom slučaju su i meni Englezi draži. Ovaj Guy Tal mi isto izgleda ko da nabrijava fotke do bola, makar ih nemreš vidjet u punoj rezi i procijenit kako treba. U svakom slučaju, moj favorit je Peter Watson, čovjek koji fotka drvenjačom, istina, ali neke njegove fotografije bile su mi inspiracija za neke moje plešivičke. Od Amera sviđa mi se Michael Frye i mislim da taj čovjek ne nabrijava svoje fotke, bar ne tako bezobzirno kao neki drugi koji otvoreno propagiraju neke programe kao, recimo, Don Smith. Neki dan sam imao s njime čak i polemiku o tome, pa sam mu pokazao par plešivičkih i nije vjerovao da nisu nabrijane.

Febivjetar
[31. 10. 2014.]

Što se Guy Tala tiće ne zaboravi da fotka na dijać filmove i sjeti se samo koliko je jaka saturacija i kontrast na Velviji. No on je kamilica u usporedbi sa Marc Adamusom -neokrunjenim kraljem pejzažne fotografije. Ili Chip Phillipsom npr.

Gledam neke njihove tutorijale o obradi fotke i stari moj to imaš kaj raditi par dana i sve to još mogu shvatiti no ovu pošast difuznih highlightsa ili orton efekta ne mogu probavit ni sa maslacem. Doslovce moram brisat monitor kad im gledam fotke jer imam osjećaj da se svako malo zamagli zbog ih efekata:) A rulja ko rulja to vidi kod njih i onda masovno i nemilice radi te efekte doslovce na svakoj hebenoj fotki.

SMVO
[01. 11. 2014.]

Da, to je sad prešlo granice dobrog ukusa. Imam ja svoj profil i na 500ox, fotke su mi tu i tamo, većinom s Plešivice skakale na prek 90%, ali biti u vrhu, sa nekih 98 ili 99% je nemoguća misija jer su tam fotke koje škvadra obrađuje piksel po piksel. Ja za to nemam ni znanja, ni koncentracije, ni vremena. S druge strane, na fotozinu pogledam, npr. tebe koji znaš i fotkati i i s mjerom ih još obradiš i to je nebo i zemlja. Ajmo dalje, ovak nasumce Kokos, Klopek, Tomi, a posebno naš Riza kod ptičjih fotki. Dečki znaju fotkat i još nešto poljepšaju u PS-u, al opet s mjerom. Naš Oggy30 koji ufotka i osnovno popravi u DPP-u (Canonov program). Gogoya koji fotka i onda dobru fotku poboljša doradom, ali sve s mjerom. Ovi ljudi, kao Chip Philips, recimo, to obrade da djeluje nestvarno i je nestvarno. Da ti ljudi vide što je analogijom radio jedan John Shaw, recimo, pa pojeli bi si dio reproduktivnih organa. Ovi manipulatori ufotkaju, što je najgore, izvrsnu fotku i onda je obrade tako dobro da se ja pitam čemu to? Ja sam bio na sličnim mjestima, vidio neke stvari svojim očima i ufotkao svojim fotićem, ali ja sam ipak samo običan amater. I tu je kraj priče. Oprosti Alen kaj sam zabrazdil u filozofiranje, ali mislim da je fotografija otišla u krivom smjeru. :-((

SMVO
[01. 11. 2014.]

A da samo vidite kako ova fotka izgleda na zidu u formatu 110x73cm. :-) A nisam puno prčkao po njoj. Znači, može se i bez tih luđačkih obrada.

JAZZer
[01. 11. 2014.]

pozdrav ekipa, long time no see ;)

eto da se samo nadovežem na konstataciju kako danas pejzažna fotografija pati od svekolikih i neumjernih obrada (kao i fotografija opčenito)... slažem se da učestaloprekomjerno pretjeruju i defakto se udaljavaju od biti fotografije (...ali to bi, vjerovatno, bila tema za neku drugu polemiku...)

U životu u svemu treba imati mjeru, pa tako i u obradi (pejzažnih) fotografija. To što drugi puše sve te stvari je nekakva glupa pomodarna fora, gdje ništa normalno i priordno više nije dovoljno dobro, već se samo traži novi način kako bi se uljepšala i nabrijala stvarnost, bez obzira na dobar ukus i stare analogičare koji su to znali kvalitetno odraditi bez ikakvih softwerskih alata i pretjerivanja! ;)

LP!

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2019. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…