jedan član zinea je daltonist i ima vrhunske fotke, bolju plavu boju od njegove nisam vidio :)

@ries - hahahahhah

...ovaj moj gornji post je išao kao odgovoe Vinku.

Sad sam se sjetio filma Woodyja Allena "Holywood ending" kad Allen kao režiser izgubi vid i slijep režira filma, pa kad mu se film na kraju filma napokon vrati, te kad gleda u projekcijskoj dvorani što je snimio, kaže: "Isuse, ovo kao da je sljepac režirao!" :-)))))

a zakaj sam ja unaprijed diskvalificiran? :(

;)

Jaooooo Joca, pokvario si mi temu. :D

Janimir, zato kaj pretpostavljam da znaš odgovor :D

Uglavnom, da, daltonisti mogu vrlo dobro obrađivati kolore. Dapače, fotke za jedne dnevne novine, i sve što taj izdavač izdaje, obrađuje daltonist. To što se zalomi neka loše obrađena fotka (ne znači da se zalomila njemu) je više do toga da se dnevno radi po stotinjak fotki, a ponekad i duplo, i samog otiska no do toga da je on daltonist.

Zašto sam ovo uopće pokrenuo? Na fotki jednog fotografa na FaceBooku je bilo dosta prigovora da je osoba na fotki jako crvena, na što je stigao odgovor da je vjerojatno do monitora jer mu se nešto s drajverima pošemerilo.

Postoje vrlo jednostavni načini da se to spriječi. Stvar se naziva "color corection by numbers". Otkuda to? Osim iz povijesnih razloga (monokromatski monitori) i dan danas postoje dobri razlozi zašto raditi korekciju po brojkama. Naime, koliko god oko bilo fini i precizan instrument, oko je jako podložno prevari. Tako da obrada "na oko" može biti jako varljiva. Vidio sam ne jednu fotku koju su obradili ljudi u koje nemam sumnje znaju li ili ne, gdje je recimo ton kože pobjegao u neki tonalitet. Razlog? Zamor očiju i mozga. Po mom iskustvu, nako 4-5 sati intenzivne obrade fotografija, velika većina ljudi više nije u stanju kvalitetno koloristički obraditi fotografiju. Naprosto nam, primjerice svi tonovi kože, postanu OK, bilo da vuče na magentu, bilo da vuče na žutu, nebo nam postane maltene ljubičasto i nama je to OK. Upravo zato se valja kontrolirati pomoću brojki.

Ono što je fascinantno, ljudi koje posao veže uz obradu fotografije to nisu naučili primjerice u školi, grafičkom faksu itd. Već su naučili na radnom mjestu od starijih i iskusnijih kolega. Barem ja nisam čuo ni od jedne osobe koja je išla u ŠPUD, grafički fakultet itd. da je to naučila u sklopu školovanja.

I kad smo već kod daltonizma. Daltonisti razaznaju dva spektra a jedan ne, primjerice, vide zelenu i plavu, ali ne i crvenu. Ili pak vide crvenu i zelenu ali ne i plavu itd. I oni se nazivaju daltonistima te sačinjavaju veliku većinu skupine koju kolokvijalno nazivamo daltonistima. No postoje i ljudi koji razaznaju samo jedan dio spektra, a dva ne. Recimo razaznaju plavi dio spektra ali ne crveni i zeleni. No oni sačinjavaju svega vrlo mali postotak "daltonista" i stručna terminologija ih ne naziva daltonistima već nekako drugačije (Google vam je prijatelj :) )

Uglavnom, postoji li interes da se raspišem o tome pa da se to stavi kao prilog?

Evo meštre ja sam baš takav nažalost. Nije lako ali ide to sve pomalo, u početku sam gledao da mi fotke podjednako izgledaju onako kako sam ih zapamtio pri slikanju, tako i na monitoru, kasnije sam sve više radio po histogramu, sada već pomalo radim i po osječaju i po histogramu. Doode se još neke nebuloze ali nadam se sve manje. Veči problem mi je bio na semaforima prije desetak godina kad su bili slabe snage pa ih ni normalni nisu mogli vidjeti dali svitle ili ne. Uglavnom nakon malo prakse nema nikakve frke da i daltonisti slikaju normalno.

Moj poznanik je djelomični daltonist i uredno radi na grafičkom dizajnu.

no da(2)… ak sam ja koji ne razlikuje plavuše od brineta svojedobno znal po brojkama slagat separacije portreta, ne vidim razlog da to danas ne učine ljudi drugačijeg vida :)

Joel Grimes (meni jedan od najdrazih fotografa) je daltonist i na svakom svom predavanju to spomene kad radi obradu fotki. Kaze da mu je problem nekad sto se tice boja, pa zato ne pretjeruje s njima, odnosno desaturira dosta, ali da radi po osjecaju.

Da, žene žive duže od muškaraca, naročito udovice.

Svojedobno su me zbog daltonizma zezali da sam idealan za obradu crno-bijelih fotki!

i također su me zezali da bi radio odlične c/b :D Ali uvik kažem da je lakše baratat s bojama nego napravit dobar c/b tonalitet

Istina Joca iako pokušavam i u c/b dobiti dobre fotke.

pa gle, ak je daltonist cijeli radni vijek radio kao nijanser boja i to najcjenjeniji u firmi, i nisu skužili da je daltonist ni kad su ga primili a mnogi ni dok je radio, isto može i za fotografiju. doduše, ovaj je i fotkao ali uglavnom crno-bijelo, jer tada su taka vremena bila i doma smo sami razvijali c/b filmove i slike :) moju ujak je isto išao mijenjati prodatke u knjižici vozila kad je kupio rabljeni auto jer prethodni vlasnici nisu ni skužili da piše da je aute plavi a bio je zelen ;)

no, pitanje je sad jel se osoba služi fizikom 8mješanje pigmenata ili tipa RGB podešavanje) ili je osoba na neki način uspjela naučiti razlikovati boje što je moj ujak vrlo uspješno riješio - baka je kad je skužila da je daltonist s njim kad je klinac bio posebno učila boje :)

Ja sam daltonist i do prošle godine sam normalno obrađivao fotke na monitoru kalibriranom baš za mene. No, s obzirom da je i tu bilo prevelikih odstupanja, od ove godine fotkam isključivo na film i to c/b. O tome kako sparim boje kad se oblačim niti neću, jer mi uvijek sve paše. :)

Ja mislim da sam mrvicu daltonist jer nemrem pogodit puno onih brojeva u kružićima ali vidim boje više manje normalno, osim što imam i astigmatizam i što sam kratkovidan i još nemam naočale a kod okuliste sam bio prije godinu dana.